Ako imate neke od ovih 6 osobina, vjerojatno su vas odgajali "helikopter roditelji"
NEKI roditelji neprestanim slanjem poruka i korištenjem aplikacija za praćenje prelaze granicu u odgoju. Takav pristup, poznat kao "helikoptersko roditeljstvo", može kod djece stvoriti navike koje ih prate i u odrasloj dobi, prvenstveno stalnu sumnju u vlastite sposobnosti.
Roditelji koji osjećaju potrebu nadzirati svaki djetetov pokret zapravo hrane vlastitu tjeskobu i dugoročno ne pomažu djeci. Klinička psihologinja dr. Mary Ann Little ističe da pretjerano upletanje sprječava djecu u razvoju samostalnosti, zbog čega se kasnije teško nose sa zahtjevima odraslog života. Ti se učinci često očituju kroz šest specifičnih osobina, piše YourTango.
Manjak bliskosti s roditeljima
Prezaštitnički nastrojeni roditelji mogu nenamjerno potaknuti udaljavanje u kasnijim godinama. Iako se nametljivo ponašanje najčešće veže uz roditelje tinejdžera, što je i logično jer je to razdoblje bunta i sklonosti lošim odlukama, stalni nadzor stvara toksičan odnos. Djeca su vjerojatno osjećala da nemaju nikakvu autonomiju, dok su roditelji bili frustrirani jer su ih stalno morali kažnjavati.
S vremenom djeca prestanu dijeliti što im se događa u životu. Kako odrastaju, taj nedostatak komunikacije prerasta u stvarni izostanak bliskosti. Iako i dalje vole svoje roditelje, to ne znači da s njima žele provoditi svaki vikend ili im govoriti detalje iz svog života.
Uvjerenost da imaju pravo na sve
Osobe koje su odrasle pod stalnim nadzorom u odrasloj dobi mogu očekivati sličnu razinu pažnje od bliskih ljudi. Okolina takvu potrebu za neprestanom pažnjom često doživljava kao umišljenost. Licencirana klinička socijalna radnica Amy Morin objašnjava da "helikopterski roditelji" toliko ugađaju djeci da ona počnu vjerovati kako su centar svijeta.
"Taj osjećaj da su 'posebni' ne nestaje s 18 godina", kaže Morin. Istraživači sa Sveučilišta u Arizoni otkrili su da takva djeca odrastaju s izraženim osjećajem da im sve pripada. Zbog toga su skloniji složiti se s izjavama poput: "Tražim najbolje jer to i zaslužujem" ili "Ljudi poput mene zaslužuju povremene povlastice".
Sklonost tajnovitosti
Djetinjstvo oblikuje osobu, a ponekad nas nauči ponašanju koje je suprotno od onoga čemu su se roditelji nadali. Ako su roditelji inzistirali na tome da znaju svaki detalj iz djetetovog života, dijete je vjerojatno brzo naučilo da je prešućivanje najlakši način da izbjegne raspravu ili prodiku.
S vremenom skrivanje informacija postane druga priroda. Klinička psihologinja dr. Holly Schiff za Parade je izjavila da odrastanje uz prezaštitničke roditelje može dovesti do toga da djeca "povezuju bliskost s gubitkom autonomije". To znači da će sve držati za sebe jer im je teško ikome vjerovati.
Neovisnost uz manjak samopouzdanja
Odrastanje uz nametljive roditelje paradoksalno može stvoriti vrlo neovisnu odraslu osobu. Cijelo djetinjstvo tražili su samostalnost i željeli da ih se pusti na miru, a sada su do toga napokon došli. Mogu sami donositi odluke bez potrebe da se ikome stalno javljaju. To su ljudi koji uživaju u vlastitom prostoru i ne žele se nikome opravdavati.
Nažalost, tu potrebu za neovisnošću prati manjak samopouzdanja. Budući da se u djetinjstvu nisu suočavali s izazovima, nikada nisu naučili kako se s povjerenjem brinuti o sebi. Zbog toga im samostalan život može biti težak, a donošenje odluka može izazvati tjeskobu.
Zakašnjelo buntovništvo
Potreba prezaštitničkih roditelja za nadzorom ne prestaje u trenutku kad dijete ode na fakultet ili se odseli, a taj prijelaz obično je neugodan. Kada takve osobe napokon osjete slobodu, vjerojatno će je iskoristiti do krajnjih granica. Nakon godina praćenja, mogu osjećati snažnu želju za pobunom.
Ponekad će raditi stvari samo iz potrebe da budu nepromišljeni, što je razumljivo sve dok rizici ne postanu opasni. Tako se razvijaju loše navike koje mogu udaljiti druge ljude.
Zanemarivanje vlastitog zdravlja
Ova se osobina može činiti neobičnom, ali je zapravo logična. Djeca čiji su roditelji stalno pazili na njih nikada nisu naučila kako se brinuti o sebi, što uključuje i zdravlje. Ako nema nikoga tko će im zakazati pregled ili ih podsjetiti da je vrijeme za kontrolu, jednostavno će ignorirati simptome dok situacija ne postane ozbiljna.
Amy Morin objašnjava da djeca "helikopterskih roditelja" nisu imala priliku naučiti upravljati vlastitim zdravljem. Roditelji su im uvijek određivali kada trebaju spavati, vježbati i što jesti. Kada ti podsjetnici nestanu, lako dopuste da im zdravlje padne u drugi plan.