6 pravila za roditelje da lakše prežive zahtjevno discipliniranje djece

6 pravila za roditelje da lakše prežive zahtjevno discipliniranje djece

Foto: 123rf

ŠTO mislite što je lakše - disciplinirati ili kazniti dijete?

To ne samo da nisu slični pojmovi, razlika među njima je drastična.

Kaznu je puno lakše sprovesti u djelo, dok vam za kvalitetno discipliniranje djeteta ipak treba puno veća umješnost.

Da baš ne kažemo - muda, jer discipliniranje djeteta ponekad je puno teže upravo roditelju, a ne djetetu. I zato stručnjaci često ističu svoje savjete kako preživjeti discipliniranje svog nestaška, a mi vam ovoga puta donosimo 6 pametnih pravila iz pera Lise Firestone, psihologinje i stručnjakinje za međuljudske odnose i roditeljstvo koja i sama kaže da je discipliniranje djece jedna od težih zadaća roditelja te da čak i najbolji među nama često ne uspijevaju u svom naumu svaki put. 

Discipliniranje je zapravo učenje djeteta prihvatljivom obliku ponašanja - nešto što djeci u toj dobi (a to često traje do njihovog osamostaljivanja, sjetite se) ne polazi za rukom najčešće zato što neke oblike ponašanja djeca jednostavno ne žele prihvatiti. Zato što samim time moraju zatomiti svoju želju za takvim ponašanjem.

I ne samo to - roditelji jako često, svjesno ili nesvjesno, svojim ponašanjem šalju "krivu poruku" svom djetetu. Nešto u stilu - mi smo veliki, mi smijemo, ali ti si mali i još ne smiješ, što dodatno zbunjuje dijete i zapravo im daje krila da nastave s takvim ponašanjem. I tada roditelji često posežu za discipliniranjem koje zapravo uopće ne sliči tome.

>>>Prepoznajte razliku - tanka je linija između kazne i discipline<<< 

Prečesto, kada se roditelji osjećaju izazvani od strane svoje djece, krenu disciplinirati djecu ne tako da ih nauče, već počnu otpuštati svoje emocije koje samo dodatno kompliciraju stvar. 

I zato bi bilo dobro poslušati pravila ponašanja ove psihologice kako već sljedeći put ne biste dozvolili da vas vaše emocije spriječe u kvalitetnom discipliniranju svoje djece. 

1. Smirite se prije galame 

Primjer - dijete se nabacuje jastucima po kauču i nitko ne reagira do trenutka dok jastuk slučajno ne zavši na lampi koja se sruši i razbije.

Najčešća reakcija tada bi bila - galama.

"Koliko sam ti puta rekla da paziš? Vidi što si učinila? Zašto stalno radiš ono što ne treba? Zašto moraš sve uništiti... "

Dijete je tada dvostruko zbunjeno - prvo - niste reagirali prije rušenja lampe, drugo - uplašeno je zbog razbijanja i mogućih posljedica, treće - zašto sada galamite kada dijete osjeća da treba utjehu? I svakim vašim povišenim tonom sve više zapravo treba utjehu.

Prema riječima Lise Firestone, djeca u trenutku vašeg vikanja jedinu pažnju usmjeravaju na vaše gnjevno lice i na povišene tonove od kojih im raste strah i sve ih to sprječava da uopće čuju što im govorite. No, kada biste se u trenutku nakon pada lampe mogli kontrolirati i smiriti se - vaša bi lekcija tada pala na plodno tlo. 

2. Razmislite o svom cilju pa tek onda djelujte 

Ako ćemo nastaviti s istim primjerom, ako ste pronašli način da se prvo smirite, dok se smirujete dobro razmislite o tome što sada želite reći i naučiti svoje dijete.

U tih pola minute vašeg smirivanja dijete će vas promatrati i tražiti na vama znak ljutnje i sa svakom sekundom vašeg opuštanja smanjivat će se i njihov strah te će biti spremniji poslušati na miru i s razumijevanjem što im imate za reći. Da - postat će spremniji prihvatiti posljedice, samim time, bit će spremniji na lekciju discipliniranja. 

3. Povežite se emocionalno 

Djeca najčešće naprave glupost zbog nepažnje, a ne zato što žele namjerno izazvati vašu ljutnju. Ma realno, nijedno dijete ne voli vidjeti svoje roditelje ljute, a ovisno koliko su veliki i sami će znati da su napravili nepopravljivu glupost, ali će ih njihove uzburkane emocije u tom trenutku spriječiti da reagiraju kao odrasli. 

Nastavno na prva dva pravila - vaše smirivanje, vaše promišljanje, sada je vrijeme i da djetetu date malo vremena da se smiri. Zapamtite - vi ste odrasla osoba i koliko vam god u datom trenutku dođe da dijete namjerno strijeljate pogledom od bijesa - zatomite taj osjećaj i krenite uspostavljati emotivnu vezu s vašim djetetom. Bilo da se spustite na njihovu razinu, da ih nježno dotaknete, priđete im mirno bliže - ta sitna neverbalna komunikacija vašem će djetetu zapravo reći sve i dati im znak da je sada vrijeme da se i sami smire. 

>>>Kazna djetetu - Da, ali kakva?<<<

Bez riječi, bez bujice riječi i krivih pogleda - ovako ćete ih u sekundi "natjerati" da stanu i da budu spremniji za ono što slijedi - vaša verbalna (smirena) disciplina. 

4. Fizičko kažnjavanje i izolacija ne spadaju u sferu discipliniranja 

I jedno i drugo su krajnji oblici kazne koja dokazano neće naučiti vaše dijete da ne ponavlja iste situacije opet i opet. Kada bi postojao čarobni štapić s kojim ćete djetetu samo jednim klikom usaditi "lijepo ponašanje i ne ponavljanje opetovanih pogrešaka" - tada bi roditeljstvo zaista bio lak posao. Ali nije, niti će biti, i zato znajte - vjerojatno ćete svaki dan, u boljim slučajevima, svaki drugi dan, ponavljati iste priče. I sjetite se opet da ste vi stariji, da ste vi tu naučite dijete, ne da im vraćate istom mjerom. I zato fizičko kažnjavanje i izolacija nisu primjerene niti učinkovite metode učenja, odnosno discipliniranja djeteta. One mogu voditi samo još većoj frustraciji, negativnim emocijama i na koncu - većem otporu vašeg djeteta spram lekcijama koje im pokušavate usaditi. 

5. Učite ih empatiji 

Vratimo se razbijenoj lampi. Urlanje i dreka neće spasiti lampu niti će dijete naučiti ponešto o toj lampi. Ako je to lampa koja je vama bila silno draga, pokažite djetetu koliko ste tužni jer je više nemate. Pokažite im i koliko ste zabrinuti da će staklo razrezati njihove noge, recite im mirno, jasno i glasno koliko ste se uplašili - samo nemojte vikati na njih da su štetočine. Ono prvo dijete će razumjeti, ovo drugo - neće. Jer oni nisu imali namjeru razbiti je, oni su se samo, bez razmišljanja o posljedicama, malo zabavljali. No jednom kada shvate vašu tugu zbog razbijene lampe - više će paziti da se takva situacija ne ponavlja. 

6. Učite ih svojim ponašanjem i pustite ih da budu svoji 

Još jedan veliki problem kod discipliniranja djece je taj da roditelji od svog djeteta žele napraviti nešto što oni sami nikada ne pokazuju i to jako često stiže do kratkih spojeva, a da roditelji u nijednom trenutku nije svjestan da dijete uči promatrajući, a ne slušajući njih. Ako ćete se ponašati onako kako želite da se vaše dijete ponaša - tada problema ne bi smjelo biti niti će u tom slučaju dijete često biti na tapeti discipline. No taj sraz između roditeljskog ponašanja i teorije kojom želi odgojiti svoje dijete čest je i nepremostiv, isto kao što je silno loše disciplinirati djecu samo zato što je dijete drugačije od roditelja. 

>>>Mame puno griješi (i puno žale) kada je riječ o discipliniranju djeteta<<<

To se čak i ne može toliko primijetiti u mlađoj dobi, ali kako dijete raste i počne sve više ispoljavati svoje ja - disciplinirati ih i držati im prodike samo zato što nešto pokušavaju sami, na svoj način (iako roditelj misli da bi to bilo bolje i lakše na njihov način) krivo je, neučinkovito je i na koncu - samo još više lomi most koji vas povezuje. 

Ako je nešto toliko jasna prepreka da vaše discipliniranje neće biti shvaćeno kako treba, onda je to zbog toga što vaše dijete čvrsto misli da ste upravo vi onaj koji ne razumije. 

 >>>Nemojte griješiti i disciplinirati svoju djecu u ovakvim situacijama<<<

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara