Bebine emocije
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: CPG
KOLIKO god da proučavate bebu i mislite da znate protumačiti njeno ponašanje, uvijek se može dogoditi da primijetite nešto novo, što vas u trenutku zbuni. Evo nekoliko uobičajenih situacija i savjeta kako da se u određenoj prilici pravilno postavite
Ljutnja, tuga, zadovoljstvo, bol. Već od najranijeg uzrasta mališani iskuse nevjerojatnu mješavinu osjećaja, koje uče raspoznavati i pokazivati. Da bi to postigli, najčešće kopiraju roditelje. Od njih traže odgovore i pomoć kada su im emocije prejake pa ih ne uspijevaju savladati.
Baš kao što trebaju naučiti puzati i hodati, mališani uče kako da prepoznaju svoje duševno stanje, moraju naučiti pronaći pravu mjeru i da svoje osjećaje pokažu bez straha.
“Emocionalna zaraza”
Jednog dana, iznenada, beba majci na smiješak odgovara smiješkom. Taj trenutak raduje sve roditelje. Taj prvi smiješak zaista je nešto posebno: osmijeh i smijeh svojstveni su samo ljudskim bićima i taj prvi znak pozitivne komunikacije s okolinom jedan je od važnih pokazatelja da se bebin emocionalni razvoj odvija normalno.
Od prvog trenutka kad uzmu bebu u naručje, roditelji znaju da ona od njih traži da ju uče kako da prepozna i izrazi sve što osjeća. Roditelji to prenose na dijete. Psiholozi ovu pojavu nazivaju “emocionalnom zarazom”.
Najranija emocija koju novorođenče proživljava je empatija: sposobnost da osjeti da postoje osobe koje ga vole. Dojenče je sposobno razumjeti emocije koje još uvijek ne može izraziti – ispoljava ih preko mame i osoba koje voli i s kojima uspostavlja snažnu emotivnu vezu.
Tako, prema izrazu majčinog lica i tonu njenog glasa beba počinje stvarati mapu osobnog emocionalnog svijeta i onog koji ga okružuje.
Izražavanje emocija se uči
S jedne strane imamo bebu koja uči odgonetnuti i iskazivati svoje osjećaje, a s druge su roditelji, svjesni uloge vodiča koju, htjeli ne htjeli, imaju.
Da bi bili dobri učitelji, moraju i sami znati izraziti svoje duševno stanje. Zato pred djetetom ne treba skrivati emocije. Treba jasno izraziti radost, ali i tugu, kako bi dijete na osnovu izraza lica odraslih i samo naučilo razlikovati razne vrste emocija. Na taj način, roditelji djetetu daju korisna uputstva pomoću kojih se može orijentirati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Mama nije dežurni krivac!
Mame se često osjećaju kao dežurni krivci za sve loše što se događa s djetetom (za dobre stvari zasluge obično pripadaju drugima). Koliko puta ste čuli rečenicu: “Beba osjeća tvoju nervozu i zato neće spavati” ili “Nije čudo što mališan neće jesti kada si se s posla vratila ljuta”.
Mame su uvijek dežurni krivci za svaku napetost i svađu u kući. Ali, one ne smiju dozvoljavati da se uhvate u mrežu krivice! Ukoliko ste ljuti ili nezadovoljni, imate pravo izrazite svoje osjećaje bez grižnje savjesti. Ako se dijete rasplače zbog toga što ste neraspoloženi ili utučeni, ne očajavajte, već tu situaciju shvatite kao korisnu lekciju koju mu pružate.
Kad ste tužni, plačite, kada ste veseli, smijte se iz sveg glasa – na taj način će vaš “zbunjeni” bebač naučiti kako i sam da ispolji svoje emocije. Ako ste ljuti zbog problema na poslu ili unutar obitelji, ali se istovremeno trudite djetetu pružiti najbolje od sebe, ono će u toj ravnoteži pronaći pravo blago.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati