Jo Nesbø: Prdoprah doktora Proktora (3.)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ilustracije: Per Dybvig
Treće poglavlje: Prvo testiranje
– JA SAM DOKTOR proktor – konačno je rekao profesor. Njegov je naglasak bio grlen pa mu je glas zvučao kao loše podmazana kosilica za travu.
– Ja sam ludi profesor. U svakom slučaju, gotovo lud.
Smijao se srčano, žestokim smijehom i počeo zalijevati svoju nepokošenu livadu zelenom kantom za zalijevanje. Mrva, koji nikada nije želio odbiti zanimljiv razgovor, spustio je svoju trubu, otrčao preko stuba do ograde i upitao:
– A zašto ste tako sigurni da ste gotovo ludi, gospodine Proktor?
– Proktor. Jesi li ikada čuo za profesora koji je pokušao izumiti prah koji bi spriječio peludnu groznicu, ali je umjesto toga izumio prah od kojega se prdi? Mislim da nisi. Popriličan neuspjeh… A i stvarno nečuveno, zar ne?
– Paaa, ovisi – rekao je Mrva i skočio kako bi sjeo na ogradu.
– I što taj vaš prdoprah radi? Sprečava li ljude da prde?
Profesor se još jače nasmijao.
– Ah, da bar. Onda bih vjerojatno mogao pronaći nekoga tko će kupiti moj prah – rekao je.
Odjednom je prestao zalijevati travu i pogladivši svoju bradu, prepustio se razmišljanju. – Ima tu nešto, Mrva. Na tragu si. Da napravim prah od kojega ljudi ne bi prdili, onda bi ga oni uzimali prije odlaska na zabave ili sprovode. Konačno, ima puno prigoda kada je posve neumjesno prditi. Nisam o tome razmišljao.
Ispustio je kantu za zalijevanje na travu i odjurio prema svojoj maloj plavoj kući.
– Zanimljivo, za-ni-mlji-vo… – mrmljao je. – Možda mogu samo obrnuti forumlu i stvoriti neprdoprah.
– Čekajte! – vikao je Mrva. – Čekajte, Doktore Proktore!
Mrva je preskočio ogradu, pao u visoku travu i kada je ponovno ustao, profesora više nije bilo na vidiku. Vidio je samo njegovu plavu kuću i stube po strani koje su vodile prema otvorenim podrumskim vratima. Mrva je dotrčao do podrumskih vrata najbrže što su ga njegove male noge nosile. Unutra je bilo mračno, ali mogao je čuti lupanje i udaranje. Mrva je snažno pokucao na okvir vrata.
– Uđi! – viknuo je profesor iznutra. Mrva je ušao u prigušenim svjetlom osvijetljen podrum.
Mogao je nejasno razaznati stari, rastavljeni motor s prikolicom sa strane, okačen na jednom zidu. I policu s brojnim figuricama Mikija Mausa i staklenku punu svijetlozelenog praha s naljepnicom na kojoj je velikim slovima pisalo SVIJETLOZELENI PRAH DOKTORA PROKTORA.
I ispod toga, nešto manjim slovima: Sjajna ideja koja će svijet učiniti malo zabavnijim.
– Je li ovo taj prdoprah? – pitao je Mrva.
– Ne, to je samo fluorescentni prah od kojega sjajiš – rekao je Doktor Proktor negdje iz tame. – Poprilično neuspio izum.
Zatim je profesor izašao iz mraka s upaljenom ručnom baterijom u jednoj ruci i ronilačkom maskom u drugoj.
– Nosi ovo radi svoje vlastite sigurnosti za vrijeme eksperimenta. Okrenuo sam proces naopačke tako da će sve biti napravljeno unatrag. Zatvori vrata i pazi. Sve je povezano s prekidačem za paljenje svjetla.
Mrva je stavio masku i zatvorio vrata.
– Hvala – rekao je profesor i stisnuo prekidač.
Upalio je svjetlo, a gomila željeznih cijevi koje su bile postavljene između hrpe bačava, posuda za tekućinu, cijevi, lijevaka, epruveta i staklenih spremnika počela se tresti, šištati, cvrčati,
klepetati i grmjeti.
– Sjeti se da se moraš sagnuti ako čuješ prasak! – vikao je Doktor Proktor pokušavajući nadglasati buku. Stakleni spremnici počeli su ključati, vriti i pušiti se.
– U redu! – viknuo je Mrva. I tada se začuo prasak.
Bio je toliko jak da je Mrva osjećao kao da mu je vosak u ušima u tom trenutku snažno utisnut u glavu, a istodobno da su mu oči izletjele van. Svjetlo se ugasilo i bilo je mračno kao u rogu. I potpuno tiho. Mrva je pronašao bateriju na podu i osvjetlio njome profesora, koji je ležao na trbuhu s rukama preko glave. Mrva je pokušavao nešto reći, ali kako nije čuo svoj vlastiti glas, shvatio je da je oglušio.
Zabio je desni kažiprst u lijevo uho i protrljao ga. Zatim je ponovno pokušao govoriti. Sada je mogao čuti nešto, ali kao na velikoj udaljenosti. Kao da su mu ušni bubnjić prekrile naslage i naslage sline slonovskog puža.
– To je bilo nešto najglasnije što sam u životu čuo! – vrištao je.
– Heureka! – vikao je Doktor Proktor, ustajući, otresajući svoj kaput i skidajući naočale za koje
je Mrva sada shvatio da nisu naočale za plivanje, nego motorističke. Profesorovo cijelo lice bilo je prekriveno crnosivkastim prahom, osim dva bijela kruga na mjestima na kojima su mu bile naočale.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Zatim je odjurio do jedne epruvete i izlio njezin sadržaj u stakleni spremnik s cjedilom na vrhu.
– Pogledaj! – uzviknuo je Doktor Proktor.
Mrva je vidio da je u cjedilu ostao lijep, svijetloplavi prah. Profesor je uzeo žličicu i zagrabio
prah te ga stavio u usta.
– Mmmmm – rekao je zadovoljno. – Okus se nije promijenio.
Zatim je zaškripio zubima i zatvorio oči. Mrva je mogao vidjeti kako profesorovo lice ispod crne čađe lagano postaje crveno.
– Što to radite? – pitao je Mrva.
– Pokušavam prdnuti – prosiktao je profesor kroz stisnute zube. – I ne ide. Ne mogu. Nije li to sjajno?
Smijao se dok je još jednom pokušao. Ali, kao što svi znamo, vrlo je teško smijati se i prditi istodobno pa je i Doktor Proktor odustao.
– Konačno sam izumio nešto što može biti korisno – rekao je i nastavio se hihotati. – Antiprdoprah.
– Mogu li ja probati? – pitao je Mrva, pokazujući prema cjedilu.
– Ti? – upitao je profesor, gledajući ga. Podigao je jednu čupavu obrvu i spustio drugu, jednako čupavu, pa se Mrvi činilo da mu se ta ideja nije svidjela.
– Testirao sam i prije antiprdoprah – dodao je brzo Mrva.
– O, zaista? – pitao je profesor. – A gdje?
– U Pragu – odvratio je Mrva.
– Stvarno? I kako je bilo? – pitao je profesor.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
– Dobro – odgovorio je Mrva. – Ali sam prdnuo.
– Dobro – rekao je profesor.
– Dobro što? – pitao je Mrva.
– Da si prdnuo. To znači da dosad nije još ništa izmišljeno što sprečava prdeže. – Dodao je žličicu Mrvi. – Hajde. Uzmi.
Mrva je napunio punu žličicu i natrpao usta prahom.
– I? – pitao je profesor.
– Samo malo – mrmljao je Mrva punih usta.
– Strašno je suh.
– Probaj ovo – rekao je profesor i ponudio mu bocu.
Mrva je prislonio bocu na usta i tekućinom potjerao prah dalje.
– Uuu, ovo je dobro – rekao je Mrva, tražeći uzalud naljepnicu na boci.
– Što je to?
– Sok od kruške Doktora Proktora – rekao je profesor. – Uglavnom voda i šećer. I malo pelina, sline slonovskog puža i sode… Nešto nije u redu?
Profesor je zabrinuto pogledao Mrvu, koji je odjednom počeo žestoko kašljati.
– Ne, ne – procijedio je Mrva dok su mu se oči punile suzama. – Samo nisam mislio da slonovski puževi zaista postoje…
Bum!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Mrva je pogledao gore, uplašen. Prasak nije bio tako glasan kao onaj prvi od kojega je na minutu oglušio, ali ovaj je put osjetio jak trzaj na stražnjem dijelu svojih hlača i vidio je da su se od tog praska otvorila podrumska vrata.
– O, ne! – rekao je Doktor Proktor, skrivajući lice rukama.
– Što je to bilo? – pitao je Mrva zbunjeno.
– Prrrrrrrrrrrrrrdnuo si! – poviknuo je profesor uzbuđeno.
– To je bio prdac? – prošaputao je Mrva. – Ako jest, to je bio najglasniji prdac koji sam ikad u životu čuo.
– To je sigurno od kruškina soka – rekao je profesor. – Trebao sam znati da će taj spoj biti eksplozivan.
Mrva je počeo puniti žličicu s još praha, ali ga je Doktor Proktor zaustavio.
– Žao mi je, ali ovo nije namijenjeno djeci – rekao je.
– Naravno da jest – rekao je Mrva. – Sva djeca vole prditi.
– Ali, to je nečuveno! – rekao je Doktor Proktor. – Prdež smrdi.
– Ali ovi ne – zaključio je Mrva. Profesor je glasno pomirisao.
– Hmmmmmmm – rekao je. – Zanimljivo. Ne smrde.
– Znate li za što bi se ovaj izum mogao koristiti? – pitao je Mrva.
– Ne – rekao je Doktor Proktor. – A ti?
– Da – pobjedonosno je rekao Mrva. Prekrižio je ruke i pogledao prema Doktoru Proktoru. – Znam. I to je bio početak onoga što će postati Prdoprah Doktora Proktora.
Ali sada je Mrvina mama stajala na stubama i vikala kako mora požuriti jer je danas prvi dan u njegovoj novoj školi. I o tome govori iduće poglavlje.
Nova poglavlja ovog senzacionalnog dječjeg besteselera koja vam je omogućio Fokus čitajte ponedjeljkom i petkom u 19 sati u rubrici Mame.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati