KONAČNO imate svoju bebu u naručju. Na sigurnom ste, okruženi svime što vam može zatrebati: naime, još ste uvijek u bolnici. Ali ako je sve proteklo u redu, uskoro će vas otpremiti kući. Trebali biste biti zadovoljni, presretni... No, neki neobjašnjiv osjećaj usamljenosti i nesigurnosti struji vašim tijelom.

Ne želite nikome priznati, ali bili biste najsretniji kada bi vam dopustili da provedete još koji dan u ovome sigurnom okruženju. Tamo vani, tko zna što se sve može dogoditi vašoj bebi. Tamo neće biti medicinskih sestara koje točno znaju što je bebi i kako treba postupiti. Ovo vam je prvi put, a oni misle da će biti sve u najboljem redu ako vam pokažu kako mijenjati pelene, oprati guzu, prisloniti bebu na grudi i nahraniti je.

Sigurno su vam ovakve misli dobro znane. Štoviše, odjednom svi oni mirni i idilični prizori majčinstva koje gledamo u reklamama, na fotografijama, u knjigama... naglo počinju blijedjeti.

Naime, postoje trenuci kada, bez obzira na vašu iscrpljenost, bebin plač ne prestaje i pretvara se u eksplozivan koktel pri kojem mala pridošlica uopće ne nalikuje na anđeosko stvorenje, već na biće koje na sve odgovara plačem. Tada smo sklone razmišljati kako nećemo preživjeti prve mjesece.

Ipak, malo-pomalo, sve će krenuti nabolje. Naučit ćemo na vrijeme prepoznavati djetetove potrebe, zadovoljiti ih, otkrit ćemo kod njegovog ponašanja i sve će se promijeniti. Trebamo samo uhvatiti ritam, baš kao u plesu, gdje ne može svatko vući na svoju stranu. U ovom slučaju beba je ta koja vodi korak, a na vama je da je pozorno slijedite. U samo nekoliko tjedana upoznat ćete dobro ritam svoga mališana i moći ćete preuzeti vodstvo.

Do tada se brinite isključivo o potrebama svoje bebe: nahranite je kad je gladna, uspavajte je kada je pospana i utješite je kada plače. Biti će vremena i za kuću i za prijatelje i za kupnju. U ovom ste trenutku važni jedino vi, vaš partner i vaša beba. Prije nego vam se beba konačno našla u naručju, o tom ste trenutku zasigurno maštali tisuću puta. Bit će to susret prepun nježnosti i emocija, toliko iščekivan - i, doista, takvim je i bio. Ipak to maleno biće koje sada držite u svome krilu, na neki je način potpuni stranac. Neobičan je to osjećaj, ali katkad toj golemoj ljubavi koju smo namijenili maloj pridošlici, jednostavno treba vremena da ispliva na površinu.

Nakon devet mjeseci iščekivanja svaka žena taj trenutak proživi na svoj način. Bilo kako bilo, dajte si vremena, i nemojte se prisiljavati da osjećate ono što vam se još uvijek čini stranim. Ljubav prema vašem djetetu, beskompromisna i čista, sasvim sigurno je tu i rasti će iz dana u dan.