Foto: Shutterstock

NOVA okolina, oluja s grmljavinom, sjene na zidu, problemi u obitelji, stroga teta čuvalica, neprimjerene scene na televiziji, zabrinutost zbog čestih svađa roditelja... sve su to razlozi zašto djeca mogu osjećati strah i plašiti se odlaska u krevet.

A onaj tko se plaši, ne može ni zaspati. Također ne možemo natjerati nekog da zaspi. Ako kažnjavate dijete zbog strahova, kudite ga ili ste pak pretjerano zabrinuti, pojačavate djetetov strah. U najgorem slučaju dijete će razviti noćne more i imati poremećaje sna koji mogu utjecati i na njegovo zdravlje.

S druge strane, ako dijete osjeća sigurnost, ono će puno lakše zaspati. Strah čini dijete nesigurnim i zato mu je potrebna podrška kako bi se ponovno osjećalo sigurno. Da bi osjetilo podršku, ne smijete te strahove podcjenjivati. Dijete ima ogromno povjerenje u vas i zato može povjerovati i u to da ćete sva čudovišta i strahove vi osobno otjerati i osigurati mu zaštitu.

Ovisno o starosti razlikuju se i strahovi koje djeca imaju:

DVIJE GODINE

Djeca se najčešće plaše mraka i zovu vas u sobu kako biste bili s njima te traže da ostanete i nikako ne odete. U ovoj dobi ih mogu plašiti i drugi strahovi: od odvajanja, noćne more, životinje.

DO 4. GODINE

Ovo je razdoblje ispunjeno maštom i zato djeca sada ne znaju dobro razlikovati zamišljene stvari od stvarnosti. To što dijete misli, osjeća, sanja ili želi jednako je stvarno kao i ono što se zaista događa. Posebice ako dijete ima bujnu maštu, njegovi strahovi mogu zvučati sasvim nerealno i smiješno primjerice da u krevetu ima lavova ili da se u ormaru skriva čudovište. Za dijete je taj strah realan i zato ga ne smijete odbiti i dodatno ga strašiti.

OD 6. GODINE

U ovoj dobi dijete ostaje jako dugo budno zbog strahova koje živo proživljava. Dijete se vrti i okreće u krevetu, proživljava najstrašnije more i scenarije. Ove strahove izazivaju nerazriješene brige djeteta ili nepoznat okoliš.

OKO 10. GODINE

Dijete je tek sada dovoljno razvijeno da se plaši realnih stvari, da njegov strah postane razuman, primjerice od agresivnog psa, smrti ili rata.

Kako reagirati?

Ozbiljno shvatite dijete

Vaše dijete je zaista ustrašeno. I zato ga zaista shvatite ozbiljno čak i tada kad vam se strah čini potpuno smiješan ili budalast. Dijete će tako učiti imati u vas povjerenje.

Budite tu za dijete

Dijete doživljava svoje roditelje kao super moćne heroje. Rečenica:"Ja sam tu s tobom.", može čudesno ohrabrujuće djelovati i sigurno će otjerati velik dio straha.

Reagirajte brižno

Zagrlite dijete jer će takav zaštitnički zagrljaj često pomoći puno više no dugačak razgovor.

Uklonite strah

Otkrite razloge za djetetov strah. Ako se plaši mraka, možete mu upaliti blagu svjetiljku, ostaviti svjetlo u hodniku. Razmislite zajedno s djetetom kako bi se čudovišta mogla otjerati. Možda bi vam mogla pomoći čarobna metla. No, ne ulazite previše u priču i igrokaz oko čudovišta jer to može dodatno pojačati strah. Možda bočica s čarobnom vodom pored kreveta može biti dobro rješenje.

Ne kažnjavajte dijete

Kazne straše djecu i čine ih nervoznima. Ako se dijete plaši kazne jer ne može zaspati, tada tek neće nikako moći zaspati.

Izvor: Roditelji.hr