Učite djecu učinkovitoj komunikaciji
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Shutterstock
„KADA odrasteš trebaš se izboriti za sebe, svoje želje i potrebe, a sada trebaš biti poslušan/na.“ Naravno, jedno s drugim ne ide. Djecu od malena treba učiti samospoznaji, samopoštovanju te učinkovitoj komunikaciji i to najbolje poštujući način na koji djeca uče: iz primjera svojih roditelja i stvarnih životnih situacija.
Asertivna komunikacija je nenasilna, učinkovita komunikacija. Alternative su pasivna komunikacija kojom si nanosimo štetu ne postavljajući granice i agresivna komunikacija kojom ne poštujemo granice drugih. U oba alternativna slučaja nanosimo štetu sebi i odnosima s drugim osobama.
Pasivno agresivno ponašanje karakterizira nesklad onoga što osoba govori i kako se ponaša: govori odobravajuće, no istovremeno svojim ponašanjem sabotira sve što je „odobrio“.
Asertivnom komunikacijom jasno izražavamo što osjećamo i želimo bez okrivljavanja druge osobe (i sebe). Posvećujemo se onome što osjećamo uz stav osobne odgovornosti za svoje postupke, i nas i druge strane. Asertivnom komunikacijom izbjegavaju se svađe i nesporazumi, čuvamo svoje i tuđe dostojanstvo, učimo se slušanju i suosjećanju, upoznajemo sebe i druge. Učinkovitom komunikacijom lakše dolazimo do rješenja i održavamo dobre međuljudske odnose. Asertivna komunikacija u obitelji osnažit će odnose, međusobno povjerenje, autoritet roditelja i samopouzdanje djeteta. Učinkovita komunikacija uvjet je za zadovoljstvo svih članova u kućanstvu.
Marshall B. Rosenberg u knjizi Nenasilna komunikacija, Jezik života daje upute za nenasilnu komunikaciju u četiri koraka koji se mogu formulirati kroz tri dijela rečenice ili tri izjave:
- U prvom koraku potrebno je odrediti problem. Poput promatrača potrebno je situaciju opisati na najobjektivniji mogući način bez objašnjavanja, opravdavanja, kritiziranja, osude ili obrane. Opišite situaciju odgovarajući na pitanja: što se dešava, tko je što rekao, kako i u kojem trenutku?
- U drugom koraku potrebno je prepoznati i imenovati emocije koje je navedena situacija pobudila u vama. Pobuđeni osjećaji odraz su tumačenja opisane situacije, a ne odraz krivice druge osobe. Opisana situacija u nama budi prve doživljene emocije vezane uz neispunjenu potrebu i stoga su to često emocije koje se ponavljaju. Potrebno je izraziti emociju jednom riječju koja joj je najvjernija. Pri tome treba biti svjestan da su to vlastiti osjećaji neovisni o drugoj osobi. To je trenutak u kojem ih treba prihvatiti i izraziti. Dio rečenice ili izjava neka počinje s „ja (osjećam, imam dojam i sl.)... “. Na taj način jasno se potvrđuje pripadnost osjećaja. Opišite osjećaj jednom najvjernijom riječju: ljutnju, tugu, bol, nezadovoljstvo, brigu, strah i dr. Djeca će u početku teže definirati osjećaje, ali mogu definirati emociju npr. kao „lošu“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
- U trećem koraku potrebno je prepoznati, a u četvrtom izraziti svoje potrebe. Važno je izraziti se precizno i jasno. Korektno izraziti se znači završiti gdje završava potreba ili želja: „Ja želim...“.I u ovom koraku pažnju je potrebno usmjeriti na osobne potrebe ili želje. Potrebu ili želju potrebno je izraziti jasno i sasvim precizno, konkretno, bez objašnjavanja , okolišanja i prebacivanja krivnje. Kao što na tržnici tražite jednu lubenicu, zatražite sugovornika da bolje sluša, ne kasni, ne govori u isto vrijeme kada i vi, kuca prije ulaska u prostoriju, pospremi svoje igračke i sl.
U učinkovitoj komunikaciji ne smiju prevladati osjećaji. Trebamo se staviti u ulogu promatrača i sagledati situaciju, osjećaje i potrebe iz druge, objektivne i „vanjske“ perspektive neometane osjećajima. Trebamo biti svjesni i svojih osjećaja i potreba, no isto tako osjećaja i potreba druge strane.
Asertivna komunikacija nastavlja se na način da i druga strana na isti način odredi problem, emociju i potrebu iz svoje perspektive dok vi spremno slušate i čujete te pokušavate razumjeti drugu stranu. Komunikaciju bi trebalo završiti kompromisnim rješavanjem uzroka zbog kojeg je komunikacija započela uz kratak i jasan zaključak. Tek tada za temu komunikacije može se postaviti neki drugi problem, odnosno izazov.
Vježbajte učinkovitu i nenasilnu komunikaciju u parovima i sjetite se uputa u svakoj sljedećoj situaciji. Cilj komunikacije je razumijevanje i socijalna povezanost. Komunikacija nam omogućava predavanje informacija drugim ljudima s ciljem obogaćivanja vlastitog i života drugih ljudi što je naša urođena potreba.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati