AMERIKANKA Kris Buckhout posjetila je Barcelonu i oduševila se načinom na koji španjolski roditelji odgajaju svoju djecu. Uočila je da su roditelji u Europi puno bezbrižniji, a u parku koji je posjetila shvatila je i zašto.

"Mi Amerikanci smo nervozniji i ne znamo baš biti opušteni roditelji", rekla je.

Buckhout je u jednom dječjem parku u Barceloni snimila roditelje koji stoje i razgovaraju dok se njihova djeca igraju. Neki roditelji ljuljaju se s djecom u krilu. Ima i onih koji su za šankom obližnjeg kafića.

"Čini se kao da njihova djeca ne upravljaju obiteljskom dinamikom. Umjesto toga, oni koegzistiraju jedni s drugima. To je bolje za djecu", istaknula je.

Dječja psihologinja, Ana Aznar, za Newsweek je pojasnila da postoje velike kulturološke razlike u roditeljstvu.

"Američki roditelji odgajaju svoju djecu da budu neovisna, dok je u kolektivističkim zemljama cilj uklapanje u grupu", rekao je Aznar.

"U Španjolskoj obitelji jesu sve manje, ali obitelj je još uvijek srž društva"

Smatra da SAD preferira vrlo intenzivan način roditeljstva.

"Roditelji ulažu puno u smislu resursa, vremena i emocija u svoju djecu. Mnogo je razloga za to: roditelji nemaju blisku širu obitelj, ljudi puno kasnije postaju roditelji, obrazovaniji su i žele dobro raditi jer je roditeljstvo bitno za njihov identitet. Također je raširena ideja da roditelji trebaju biti savršeni. Nasuprot tome, u Španjolskoj obitelji jesu sve manje, ali obitelj je još uvijek srž društva", dodala je.

Rekla je da roditelji u Španjolskoj imaju veću podršku te da su djeca posvuda dobrodošla, uključujući i mjesta gdje se konzumira alkohol.

"Intenzivno roditeljstvo koje se prakticira u SAD-u, negativno utječe i na djecu i na roditelje. Moramo dopustiti da naša djeca ne uspiju i učiti na njihovim pogreškama kako bi se naučila nositi s frustracijama i postati otporna. Kod roditelja može dovesti do izgaranja te osjećaja krivnje i izolacije", pojašnjava Aznar.

"Kući se vraćam s više strpljenja i suosjećanja"

Buckhout kaže da iz Španjolske odlazi s uspomenama i novim pogledom na odgoj.

"Ne mogu reći da dva tjedna u drugoj zemlji mogu promijeniti gotovo sedam godina nečijeg roditeljskog stila, ali se nadam da ću kući ponijeti više strpljenja, povjerenja i suosjećanja kada su moja djeca u pitanju", zaključila je.