Čiji je danas zapravo dan?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Pinterest
S OBZIROM da se danas diljem svijeta obilježava Dan očeva - ne Dan tata već Dan očeva, poželjeli smo vidjeti postoji li razlika među njima, i što očevi sami kažu o ta dva jednaka, ali zapravo prilično različita pojma.
Tko dakle danas slavi svoj dan i hoće li ga proslaviti sa svojom djecom, jer nije li to poanta ovog dana?
Tate sigurno hoće, a hoće li i očevi? Jer isto kao i kod pojma majki i mama, mogli bismo reći - naoko je isto, ali - nije.
Pojam otac i tata vrlo su slični, ali toliko je nijansi razlika između njih, kazao je jedan tata koji je do nedavno svom djetetu bio i otac i majka i tata i mama. "Prošao sam sve ove uloge i moram vam priznati da najviše uživam u ulozi tate. Jer tata je tata. Tata je onaj koji je uvijek tu za svoju djecu.
Tata je onaj koji brine i aktivno sudjeluje u djetetovom životu. On je onaj uz kog djeca rastu i fizički i psihički jer tata se ne libi ničega - ni satova plesa ni nogometnih utakmica, ni sjedenja u parku ni spravljanja večere ni frizura ni bolesti. Tata je onaj koji tu. Kada treba i kada ne treba. Kada je sve u redu i kada ništa nije u redu.
Tata je onaj koji brine i aktivno sudjeluje u djetetovom životu. On je onaj uz kog djeca rastu i fizički i psihički jer tata se ne libi ničega - ni satova plesa ni nogometnih utakmica, ni sjedenja u parku ni spravljanja večere ni frizura ni bolesti. Tata je onaj koji tu. Kada treba i kada ne treba. Kada je sve u redu i kada ništa nije u redu.
I otac je međutim vjerojatno uvijek tu, no razlika u ta dva pojma prilično je velika. Otac je više biološki pojam nekoga tko ima dijete, jer imati dijete ne čini vas tatom, ali briga o njemu i ljubav s kojom ste posvećeni toj ulozi čini vas tatom više nego išta. Jedno je dakle pojam, drugo uloga, a to su, priznat ćete, dva vrlo različita svijeta.
Posljednji put upozoravamo: Očevi ne mogu čuvati svoju djecu!
Posljednji put upozoravamo: Očevi ne mogu čuvati svoju djecu!
Prošlost se možda s ovim ne bi složila jer riječ otac nekada je bila stvar velikog poštivanja očinske uloge. Otac je nekada bio muškarac nad muškaracima, kojem su djeca često govorila Vi umjesto Ti, no danas - danas je ta svijest nešto drugačija. Mogli bismo čak reći da danas svatko može postati otac, ali treba biti pravo muško da bi bio i tata.
A da nismo jedini koji to tvrde, prenosimo vam i najnoviji post spisateljice Marine Radoš koji je osvanuo na njenom profilu na ovaj važan dan za tate, ćaće, babe ...
Šta je ćaća, u životu jedne žene?
Onaj koji rješava sve probleme. Onaj kojemu nijedan momak nije dovoljno dobar za tebe. Onaj u kojeg čitav život gledaš pogledom koji govori: ''Tata, ja se uopće ne brinem. Sredit ćeš ti to. Ti sve uvijek središ.''
Ćaća u životu jedne žene, ako je dobar, uvjeri te da je muškarac onaj koji te treba štititi. Koji te treba pustiti da hodaš ispred njega, i svaki put kada vidi neku opasnost skočiti ispred tebe da primi metak koji ti je upućen.
Ćaća ti ipak, nikad ne pokaže sve svoje osjećaje. To je taj raspored svemira, imaš mater i prijateljice da plaču s tobom, a on će te naučiti da očvrsneš.
Ćaća, kad se rastuži, kao Kikaš, vani pokazuje samo ljutnju. Ako ćaća krene plakati, ode sve u tri neke stvari. Što ćeš, ženo, ako ćaća počne plakati? Ode zaštita. Ode stabilnost i sigurnost.
Ćaća, ako je dobar, uvjerio te je da te muško mora zaštititi. Da ti muško mora reći da zastaneš, ako si previše poletjela.
Ćaća, ako je dobar, podići će te kad padneš na pod. Jednom rukom, kao kad si bila dijete.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sretan vam vaš dan Ćaće naše, ako ste bili dobri. Neke će vam zamjeriti što više ne mogu pronaći nekog tko je dovoljno čvrst, stabilan i jak da ih zaštiti.
Neke od nas i neće. Zahvalit će vam. Neke od nas neće tražiti sličnog, kao što psihologija kaže, nego će znati da postojite neki novi, moderniji i drugačiji koji će bit Ćaće našoj dici.
Prave Ćaće, da vole. Da puste dicu da idu, i uskoče pred metak. Da rijetko plaču. Da se ljute. Da nauče dicu da očvrsnu.
I da, hvala vam Ćaće, što rijetko plačete. Kao da je lako svaki put progutati željeznu kuglu, i ne rasplakati se. Možda i jest, ne znam.
Nikad neću biti ćaća. Ako budem imala djecu, bit ću onaj roditelj s kojim se plače. Hvala ti Bože.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati