SVI ZNAMO kolika šteta može nastati kad roditelji emocionalno otuđe svoju malu djecu, no što se događa kada se tako ponašaju prema svojoj odrasloj djeci? Nažalost, mnogi roditelji nisu svjesni da svojim izjavama, pogotovo ako se one ponavljaju, postupno udaljavaju djecu od sebe. Prepoznavanjem takvih obrazaca i usputnih fraza, roditelji imaju priliku popraviti odnos, piše Your Tango.

"Kada ćeš se skrasiti?"

Mnoga odrasla djeca već osjećaju golem pritisak da se 'skrase' i stupe u brak. Kada dođu u određene godine, često gledaju prijatelje kako se vjenčavaju i osnivaju obitelji pa se i sami pitaju kada će doći njihov red.

Kada takva pitanja doživljavaju i kod kuće, od roditelja i obitelji, to može stvoriti ogorčenost. Iako roditelji možda misle da pomažu, takvim suptilnim nametanjem tradicionalnih očekivanja nesvjesno mogu povećati pritisak i tjeskobu. Brak i djeca nisu nešto što bi roditelji trebali požurivati.

"Moraš odrasti"

Osjećaj da nas netko sluša i razumije ključan je za sreću u svakom odnosu. To je posebno važno u odnosu roditelja i odrasle djece, koja se lako mogu udaljiti. Kada roditelj odraslom djetetu kaže da "odraste", to je jednostavno bolno.

Takva se izjava najčešće koristi kada odraslo dijete pokušava razgovarati o nečemu što ga muči, a roditelj ga prekine umjesto da ga sasluša. Poštovanje je dvosmjerno. Važno je da odrasla djeca suosjećaju s nelagodom svojih roditelja, ali i da postave granice te jasno kažu kada ih takve fraze vrijeđaju.

"Tebi je puno bolje nego što je meni bilo"

Mnogi roditelji osjećaju potrebu zaštititi svoju djecu, čak i kad su odrasla. No, to im ne daje za pravo da umanjuju probleme svoje djece uspoređujući ih sa svijetom koji više ne postoji. Danas je malo toga isto. Tržište rada za generaciju Z je iznimno teško, osnivanje obitelji djeluje zastrašujuće, a kupnja doma gotovo je nemoguća.

Nije ni čudo što mladi ne žele slušati takve usporedbe. Roditelji svakako imaju mnogo savjeta i mudrosti za podijeliti, ali korištenje ovakvih fraza je omalovažavajuće i pokazuje da zapravo ne slušaju.

"Previše dramatiziraš"

Neki tvrde da pretjerana reakcija ne postoji jer osjećamo ono što osjećamo i osjećaji se ne mogu u potpunosti kontrolirati. Ipak, sa zrelošću učimo kako i kada izraziti te snažne emocije. Nažalost, umjesto da svoju odraslu djecu usmjere prema većoj emocionalnoj svjesnosti, mnogi roditelji koriste fraze poput "previše dramatiziraš" ili "pretjerano reagiraš".

Time poništavaju njihove osjećaje i potiču ih da se distanciraju. Otvoreni i ranjivi razgovori često su neugodni, a ako se odrasla djeca pritom osjećaju napadnuto i odbačeno, prestat će se povjeravati roditeljima. Postoje puno bolji, podržavajući načini da ih se usmjeri prema boljoj emocionalnoj kontroli.

"Nikad više nemaš vremena za nas"

Umjesto da iskreno izraze svoje potrebe, mnogi roditelji nametanjem krivnje pokušavaju natjerati djecu da provode više vremena s njima. Fraze poput "nikad nemaš vremena za nas" često otuđuju odraslu djecu jer nisu nužno istinite.

Dijete je možda odvojilo vrijeme za roditelje, samo ne onoliko koliko bi oni željeli. Iako takve izjave često proizlaze iz roditeljske tjeskobe zbog prirodnog odvajanja, odrasla djeca koja grade vlastiti život mogu ih doživjeti negativno. Prema psihologinji Lynn Margolies, ljudi koji izazivaju krivnju često nemaju dovoljno samosvijesti i teško se nose s vlastitim emocijama.

"Nemaš pojma kako svijet funkcionira"

Roditelji mogu podržati odraslu djecu čak i kada se s njima ne slažu. Izjava "nemaš pojma kako svijet funkcionira" ponižavajuća je, a posebno bolna kada dolazi od roditelja.

Prema studiji iz 2015., roditelji otuđenje često pripisuju ponašanju djece, dok ga odrasla djeca najčešće povezuju s toksičnim ponašanjem roditelja ili osjećajem neprihvaćenosti. Upravo ovakve fraze mogu potaknuti udaljavanje jer potkopavaju inteligenciju i iskustvo odraslog djeteta.

"Shvatit ćeš kad odrasteš"

Postoje teme koje je teško objasniti maloj djeci, ali s odraslom djecom trebalo bi se moći razgovarati o svemu što je primjereno. Reći 'shvatit ćeš kad odrasteš' zapravo znači da svoje dijete smatrate nezrelim. Čak i ako je riječ o starenju ili krizi srednjih godina, bolje je pokušati objasniti nego odbaciti razgovor.

Odraslo dijete sposobno je za empatiju, čak i ako nešto ne razumije u potpunosti. Iako mnogi roditelji svoju djecu i dalje vide kao malu, važno je da prepoznaju njihovo iskustvo i inteligenciju koje su stekli. Treba ih uključiti u svoj život, a ne isključivati.

"To nije pravi posao"

Ovo bi se trebalo podrazumijevati, ali roditelji bi trebali izbjegavati govoriti svojoj djeci da njihov posao ili željena karijera "nisu pravi posao". To nije samo uvredljivo, već pokazuje i da roditelj ne razumije kako je danas zarađivati za život kao mlada odrasla osoba.

U današnjem digitalnom dobu, s promjenjivim društvenim i profesionalnim normama, nije neobično da mladi rade u industrijama koje njihovi roditelji nisu iskusili. Možda su influenceri, predstavnici brenda ili rade nešto što jednostavno nije postojalo u mladosti njihovih roditelja. To, međutim, ne čini te karijere manje vrijednima, pogotovo ako su u najboljem interesu odraslog djeteta.

"Nikad ne prihvaćaš moj savjet"

Licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja Sarah Epstein tvrdi da je davanje neželjenih savjeta jedan od čestih načina na koje roditelji nesvjesno sabotiraju razgovore s odraslom djecom. Njihovoj djeci to zvuči kao kritika.

Umjesto fraza poput "evo mog savjeta" ili "da samo napraviš ovo, bilo bi bolje", odrasla djeca od roditelja žele čuti podršku, primjerice: "Vjerujem da ćeš to riješiti" ili "To zvuči teško, žao mi je što se s tim nosiš". Ako roditelji zaista žele pomoći, mogu pitati: "Imam jedan savjet, ako te zanima", i pričekati da dijete pokaže interes.

"Toliko sam se žrtvovao/žrtvovala za tebe"

Ova izjava može odgurnuti odraslu djecu jer im stvara osjećaj da roditeljima duguju ljubav, podršku ili osnovne uvjete koje su imali tijekom odrastanja.

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Psychology and Aging, prekid kontakta često proizlazi iz ogorčenosti i napetosti u odnosu. Djeca ne traže da se rode, a roditeljska žrtva dio je te uloge. Zdravi roditelji uče djecu zahvalnosti, ali im ne nabijaju na nos svoju brigu i ljubav.