SVI RODITELJI žele svojoj djeci pružiti sretan dom, ali život često donosi izazove koji to otežavaju. Ipak, određene osobine u odrasloj dobi mogu biti pokazatelj da je dijete odraslo u stabilnom i podržavajućem okruženju.

Psihologinja Madeline Levine upozorava da se roditelji često fokusiraju na pogrešne stvari, zaboravljajući ono ključno: "da naša djeca postanu odani prijatelji, dobri partneri, pošteni i pouzdani radnici, da imaju snažan moralni kompas i razviju druge vrijedne osobine". Upravo sretan dom stvara temelje za razvoj takvih kvaliteta. Ovo su osobine koje pokazuju da je osoba odrasla u sretnom domu i okruženju.

Prihvaćaju promjene

Ljudi koji su odrasli u sretnom domu ne boje se promjena, već ih doživljavaju kao dio života. Naučili su da promjena, iako ponekad neugodna, može donijeti novu priliku ili jasniju perspektivu. Roditelji su ih poticali da isprobavaju nove stvari i izlaze iz zone komfora uz podršku. Zbog toga se kao odrasli lakše prilagođavaju novim okolnostima, piše YourTango.

Ne dopuštaju da ih male pogreške obeshrabre

Osobe iz sretnih obitelji razumiju da su pogreške dio učenja. Istraživanje objavljeno u časopisu Science pokazuje da ljudi lakše usvajaju znanje kada se vrate zadatku nakon pogreške, zahvaljujući motoričkoj memoriji razvijenoj metodom pokušaja i pogrešaka. Takvi odrasli ne doživljavaju neuspjeh kao kraj, već kao priliku za napredak. Svjesni su da ih učenje iz pogrešaka vodi prema boljem ishodu.

Postavljaju granice i drže ih se

Sposobnost postavljanja granica čest je znak zdravog odrastanja. Licencirana klinička psihologinja Yesel Yoon upozorava da nepostavljanje granica može dovesti do sagorijevanja, ogorčenosti i sukoba. Odrasli iz sretnih domova znaju reći, primjerice: "Prekoračili ste moje granice". Takav pristup jača samopoštovanje i kvalitetu odnosa.

Ljubazni su prema strancima

Prirodna ljubaznost prema nepoznatim ljudima često je rezultat odgoja koji je poticao empatiju. Roditelji su djecu učili da svi nemaju iste prilike i da je važno pokazivati suosjećanje. Prema The Journal of Positive Psychology, ljubaznost jača društvenu povezanost i može ublažiti simptome tjeskobe i depresije. Odrasli iz takvih obitelji češće će ponuditi pomoć onima u potrebi.

Dobro upravljaju odgovornostima

Odrasli iz sretnih domova znaju održavati ravnotežu između obveza i odmora. Ne odugovlače, ali ni ne preuzimaju više nego što mogu podnijeti. Organizacija Connected Families naglašava: "Bezuvjetna ljubav nije pohvala za dobro ponašanje. Ako djeca vašu naklonost protumače kao uvjetovanu njihovim postupcima, ona gubi svoju snagu". Upravo takva bezuvjetna podrška pridonosi zdravom odnosu prema odgovornostima.

Samouvjereno izražavaju svoje osjećaje

Osobe iz sretnih domova ne boje se reći: "Povrijedilo me to što si rekao". Odrastali su u okruženju u kojem je izražavanje emocija bilo sigurno i poticano. Izvješće u Psychological Inquiry navodi da roditelji koji otvoreno pokazuju emocije odgajaju djecu s boljim razumijevanjem vlastitih osjećaja i razvijenijim socijalnim vještinama. Takva sigurnost ostaje i u odrasloj dobi.

Odgovorni su za svoje postupke

Preuzimanje odgovornosti ne doživljavaju kao prijetnju, već kao priliku za učenje. Bez oklijevanja mogu reći: "Žao mi je, pogriješio sam". Istraživanja pokazuju da roditeljske isprike bez opravdavanja pomažu očuvanju povezanosti i pozitivno djeluju i kasnije u životu. Takav primjer u djetinjstvu oblikuje njihovu zrelost.

Samouvjereni su

Zdravo samopouzdanje rezultat je roditelja koji su poticali autonomiju i prepoznavali trud, a ne samo uspjeh. Istraživanje objavljeno u Environmental Research and Public Health pokazuje da su psihološka kontrola i posramljivanje povezani s nižim samopoštovanjem. S druge strane, poticanje autonomije i otvorena komunikacija povezani su s većim zadovoljstvom životom. To se odražava u sigurnosti i stabilnosti odraslih osoba.

Zahvalni su na malim stvarima

Zahvalnost je osobina koja se uči odmalena. Istraživanje objavljeno u The National Library of Medicine potvrđuje povezanost zahvalnosti i općeg blagostanja. U sretnim domovima zahvalnost se potiče primjerom, a ne izazivanjem krivnje. Kao odrasli, takve osobe lakše prepoznaju i cijene male životne radosti.

Zalažu se za ono u što vjeruju

Odrasli iz sretnih domova ne ustručavaju se zauzeti za svoja uvjerenja. Autorica Joanna Schroeder ističe: "Djeca svoje vrijednosti uče promatrajući roditelje. Manje je važno ono što im govorite da čine, a više ono što vi činite u izazovnim situacijama". Takav primjer potiče ih da kroz konstruktivan razgovor ponude suosjećajniju perspektivu. Iako ne mogu kontrolirati druge, spremni su zauzeti se za ono što smatraju ispravnim.