RAZVOD roditelja može snažno utjecati na odnos braće i sestara. Neku djecu takvo iskustvo dodatno poveže, dok među drugima može stvoriti udaljenost koja traje godinama. U takvim okolnostima djeca često preuzimaju različite uloge, primjerice ulogu zaštitnika, žrtve ili skrbnika, a ti se obrasci mogu zadržati i u odrasloj dobi. Ipak, otvoreni razgovori kasnije u životu mogu pomoći u popravljanju narušenih odnosa i stvaranju zdravije obiteljske dinamike.

Psihologinja Ann Gold Buscho za Psychology Today navodi dva primjera koja pokazuju koliko se odnosi među braćom i sestrama nakon razvoda roditelja mogu razviti u različitim smjerovima. Njezin klijent Jonah ispričao je da je razvod njega i sestru dodatno zbližio. "Mislim da je razvod naših roditelja moju sestru i mene još više povezao. Zajedno smo prošli kroz te teške godine", rekao je. "Bila mi je oslonac. Roditelji tada nisu bili stabilni, pa smo se držali jedno drugoga. Ona me štitila."

Buscho navodi i primjer Franka, čije je iskustvo bilo suprotno. On je ispričao da se njegov brat udaljio baš u trenutku kada mu je najviše trebala podrška. "Okrenuo se prijateljima, a ja sam se bez njega osjećao izgubljeno. Postajao je sve udaljeniji i naš se odnos nikada nije oporavio", rekao je.

Isti događaj može imati potpuno različite posljedice, što pokazuje koliko razvod može utjecati na odnos među braćom i sestrama. Iako se većina savjeta o razvodu usredotočuje na odnos roditelja i djeteta, braća i sestre u tom procesu često postaju jedni drugima najvažniji izvor podrške.

Promjena dinamike među djecom

Kada su roditelji zaokupljeni vlastitim emocijama, sukobima ili organizacijom života nakon razvoda, djeca se često okreću jedna drugima. Zajedničko iskustvo može ih zbližiti, ali ih može i udaljiti. Ishod ovisi o temperamentu svakog djeteta, dobi u kojoj se nalazi i načinu na koji doživljava razvod.

Ponekad starije dijete preuzme ulogu skrbnika prema mlađima, kao što se dogodilo Jonahu. U drugim situacijama djeca imaju vrlo različite odnose sa svakim roditeljem, što može dovesti do podjela. Svako se dijete tada može prikloniti roditelju za kojeg smatra da mu je potrebnija podrška ili uz kojeg se osjeća sigurnije.

Braća i sestre koji su prošli kroz isti razvod često ga pamte potpuno drukčije, ovisno o dobi, položaju u obitelji i životnoj fazi u kojoj su se tada nalazili. Dodatnu udaljenost može stvoriti i fizičko razdvajanje zbog dogovora o skrbništvu.

Tipični obrasci ponašanja

Tijekom i nakon razvoda među djecom se često uspostavljaju prepoznatljivi obrasci. Jedan od njih je odnos zaštitnika i zaštićenog, u kojem jedno dijete preuzima gotovo roditeljsku ulogu i pokušava upravljati emocijama ostalih.

Česta je i podjela prema roditeljima. Djeca se mogu prikloniti roditelju kojeg doživljavaju kao ranjivijeg ili onome uz kojeg se osjećaju sigurnije. Ponekad roditelj, svjesno ili nesvjesno, favorizira jedno dijete ili ga krivi za napetosti u obitelji, što može izazvati sukobe i zamjeranje među braćom i sestrama.

Nasuprot tome, neka djeca stvaraju zajednički front i postaju izrazito odana jedno drugome jer imaju osjećaj da im se obitelj raspada. Razlikuju se i načini na koje se nose sa stresom. Dok se jedno dijete može povući u sebe, drugo može početi privlačiti pažnju problematičnim ponašanjem, što dodatno opterećuje obiteljsku dinamiku.

Uloge koje se prenose u odraslu dob

Tinejdžeri se u razdoblju razvoda mogu natjecati za pažnju preopterećenog roditelja, postati tjeskobni ili depresivni, ili se početi buntovno ponašati. Neki traže zamjensku obitelj među prijateljima i mentorima, a u težim slučajevima i u rizičnim vršnjačkim skupinama.

Kako djeca odrastaju, uloge koje su preuzela tijekom razvoda često ne nestaju same od sebe. Braća i sestre mogu desetljećima nastaviti funkcionirati kao zaštitnici, žrtve, samotnjaci ili skrbnici. Obiteljska okupljanja, vjenčanja i blagdani mogu ponovno pokrenuti stare obrasce.

Te se uloge mogu vratiti i kada odrasla djeca stupe u brak, postanu roditelji ili se suoče s vlastitim razvodom. Nerazriješena obiteljska dinamika često izbije na površinu i kasnije u životu, primjerice pri donošenju odluka o skrbi za ostarjele roditelje.

Zašto se braća i sestre s vremenom udalje?

Odrasla braća i sestre ponekad se udalje jer imaju potpuno različita sjećanja na razvod roditelja i drukčije doživljavaju svakog od njih. To može dovesti do različitih lojalnosti, nerazumijevanja i udaljavanja.

Često se javlja i zamjeranje oko toga tko je bio miljenik, tko je dobio više pažnje ili kome je u cijeloj situaciji bilo lakše. Kada se jedno dijete doživljava kao ono koje je "dobro prošlo", a drugo se i dalje osjeća zaglavljeno u prošlosti, stara obiteljska dinamika može se nastaviti i u odrasloj dobi.

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji mogu mnogo učiniti kako bi zaštitili odnos među djecom. Stručnjaci savjetuju da im se ne dodjeljuju uloge, primjerice da se starijem djetetu govori kako je "sada odgovorno za brata ili sestru". Djecu se ne bi smjelo pretvarati u glasnike ili "špijune" koji prenose informacije drugom roditelju.

Jednako je važno da dijete ne postane roditeljeva osoba od povjerenja za odrasle probleme. Roditelji ne bi trebali uspoređivati djecu ni pokazivati da jedno smatraju zrelijim, lakšim ili odgovornijim od drugoga.

Djeci treba omogućiti da razvod prorade zajedno, a ne samo kroz odvojeni odnos sa svakim roditeljem. Pritom im je važno stalno davati do znanja da je roditelj i dalje stabilna i sigurna figura. Posebnu pozornost treba obratiti na sukobe lojalnosti i pokazati djeci da bliskost s jednim roditeljem ne znači udaljavanje od brata ili sestre koji su bliži drugom roditelju.

Kako popraviti narušene odnose?

Ako odrasla braća i sestre žele popraviti odnos, mogu početi razgovorom o ulogama koje su imali kao djeca. Važno je saslušati verziju priče druge osobe s otvorenošću, bez prebacivanja krivnje, i prihvatiti da su isti događaj možda doživjeli potpuno različito. Obiteljski terapeut može olakšati taj proces.

Odnos s bratom ili sestrom često je jedan od najdužih odnosa u životu. Može trajati dulje od braka koji je završio, pa čak i od odnosa s roditeljima. Razvod taj odnos može ojačati ili narušiti, ali ga ne mora trajno obilježiti.