OSOBNOST se formira u ranom djetinjstvu, ali ipak se ne sjećamo iskustava iz najranijih godina. Ova pojava pogađa gotovo sve ljude, a ima čak i službeni naziv - dječja amnezija. Kako starimo, zaboravljamo na ljude, događaje, pa čak i mjesta koja smo posjećivali kad smo bili djeca.

Dječja amnezija je nemogućnost pamćenja detalja i događaja koji su se dogodili prije četvrte godine života. Neki su istraživači otišli dalje i otkrili da se djeca prije sedme godine sjećaju oko 60 ili više posto događaja iz ranih godina, dok se u dobi od devet godina sjećaju samo 40 posto. To im je omogućilo da shvate da se, dok prolazimo različite faze razvoja, manje sjećamo onoga što je tome prethodilo.

Je li to povezano s govorom?

Jedna od teorija zašto ne možemo doprijeti do svojih najranijih sjećanja jest da u to vrijeme nismo mogli verbalno komunicirati. Kako bismo opisali određeno sjećanje, koristimo se riječima i možemo ga opisati vrlo detaljno, što zahtijeva jezik. Većina male djece ne govori tečno, točnije cijele rečenice, sve do druge godine, tako da jednostavno nisu u stanju stvoriti kohezivno pamćenje.

Razvoj mozga igra glavnu ulogu

Jedno je istraživanje pokazalo da mozak "ne pohranjuje sjećanja koja bi inače bila dugoročna" kada je zauzet uzgojem novih stanica. Osim toga, ne možemo se prisjetiti dnevnih događaja prije treće ili četvrte godine jer naše epizodno pamćenje još nije počelo.

Sjećanja roditelja mijenjaju naša

Drugo istraživanje sugerira da naši roditelji također značajno mijenjaju naša sjećanja na djetinjstvo svojim pričama. Isto istraživanje pokazalo je da se djeca različito sjećaju istog događaja nakon razgovora s očevima, a drugačije kada o tome razgovaraju s majkama.

Moć emocionalnog odgovora

Dječji psiholozi kažu da djeca pohranjuju sjećanja ispunjena snažnim osjećajima, pozitivnima i negativnima. Ovo otkriće omogućuje čak i maloj djeci da svjedoče na sudu. Dakle, veća je vjerojatnost da ćete se moći sjetiti ranog sjećanja koje vam je važno i izaziva snažan emocionalni odgovor, piše BrightSide.