Psihijatrica: Ovo je pogreška koju većina roditelja radi dok razgovara s tinejdžerima
ODNOS roditelja i djece u tinejdžerskoj dobi prolazi kroz velike promjene. Komunikacija postaje složenija, a nekadašnja bliskost može se privremeno izgubiti zbog promjena u raspoloženju i ponašanju tinejdžera. Dječja psihijatrica upozorava na jednu čestu pogrešku koju roditelji rade upravo kada žele potaknuti djecu da im se povjere, piše HuffPost.
Dječja psihijatrica dr. Willough Jenkins u objavi na TikToku objasnila je ključnu razliku između razgovora i monologa.
"Ako vi najviše pričate, vjerojatno ne razgovarate s tinejdžerom. To se zove prodika", istaknula je Jenkins.
Dodaje da bi cilj trebao biti da tinejdžer govori više od roditelja. "Tako ćete saznati što zapravo misle, a oni će shvatiti da ih doista slušate."
Kako potaknuti tinejdžera na razgovor?
Njezin je savjet jednostavan: "Započnite pitanjem. Zatim zastanite. I doista slušajte."
Jenkins je u drugoj objavi govorila i o tome što, prema njezinu mišljenju, čini uspješnog roditelja. Naglasila je da takvi roditelji više slušaju nego što drže prodike. Uspjeh se, kaže, vidi u sposobnosti roditelja da ostanu smireni kada se pojave problemi, priznaju i isprave vlastite pogreške te postavljaju granice s ljubavlju, a ne strahom.
Stvorite prostor u kojem će se osjećati sigurno
I drugi terapeuti za HuffPost ističu koliko je važno stvoriti sigurno okruženje bez pritiska kako bi se tinejdžeri lakše otvorili, osobito kada prolaze kroz teško razdoblje.
Savjetuju da razgovor započnete otvorenim i nenametljivim pitanjima poput: "Kako si u posljednje vrijeme?" ili "Kako se osjećaš kada je riječ o školi, prijateljima ili općenito životu?" Nakon toga najvažnije je - slušati odgovor.
Terapeutkinja Lauren Young savjetuje roditeljima da se odupru potrebi da odmah nude rješenja. Umjesto toga, trebali bi pokazati da razumiju kako se tinejdžer osjeća i zahvaliti mu što im se povjerio.
Tako tinejdžer dobiva do znanja da se na roditelja može osloniti. Psihoterapeutkinja Debbie Keenan pojašnjava: "Ponekad cilj nije da se tinejdžer odmah otvori, nego da ga podsjetite da nije sam, da su njegovi osjećaji opravdani i da ste vi pouzdana osoba u njegovu životu."
Na kraju podsjeća da se povjerenje ne stvara preko noći. "Povjerenje se gradi u tihim, svakodnevnim trenucima, često više nego u velikim razgovorima."