Foto: Index

OVO pišem tebi, tebi koja nisi u radnom odnosu, tebi koja se brineš za obitelj, za dom. Tebi, kojoj bližnji ne cijene zasluge što si u svakom trenutku tu, uz njih, u smijehu i u plaču, u brigama i pobjedama. Ovo pišem tebi, ženi domaćici, jakoj ženi iz sjene. Ženi koja drži ne tri, već četiri kuta kuće. Ovo pišem tebi, jer želim da znaš kako je tvoj rad cijenjen isto kao i rad žene koja je na poslu.

Netko misli kako žena koja je po cijele dane doma ne može biti umorna, kako nema nikakvih obaveza, nije opterećena poslom, brigama niti vremenom. Neke žene su svjesno izabrale biti doma, uz obitelj, djecu, svjesno su izabrale biti stup obitelji. Neke su postale domaćice spletom okolnosti. Ostale bez posla, ili ga nisu niti mogle naći. Uglavnom, bez obzira iz kojeg razloga su žene domaćice, u svojim obavezama nimalo ne zaostaju za ženama u radnom odnosu. Oni koji podcjenjuju takvu ženu jer kaže da je domaćica, nemaju pojma koliko su u krivu.

Ujutro sprema djecu za školu, pobrine se da im ništa ne nedostaje, spremi doručak, obuče ih, počešlja, poljupcem isprati do škole. Vraća se u svoj dom, krene s pospremanjem, peglanjem, pranjem, pripremanjem ručka. Dijete kada dođe iz škole, čeka ga topli obrok, toplina doma, majčino nasmiješeno lice. Ili kada se suprug vrati s posla, sve ga čeka spremno, servirano, pospremljeno. Došao je u ugodnu atmosferu, sve na svom mjestu, oko ničega se ne treba brinuti, jer se ona već za sve pobrinula. Kasnije sklanja suđe, pomaže djeci oko zadaće, sluša njihove brige, razgovara o svemu što ih muči. I onda netko pomisli, ma ona je doma, ništa ne radi, nema se gdje umoriti, nema od čega biti iscrpljena, padati od umora s nogu. Nema je od čega boljeti glava, nema od čega biti neispavana, nema se od čega vrtjeti noćima u krevetu, nema razloga biti loše volje, nesretna. Kako su samo u krivu, nemaju pojma kako su samo u krivu. Ženu domaćicu itekako muče svakodnevne brige, gleda kako i na koji način za što manje novaca pripremiti ručak, pazi na plaćanje računa, pazi da djetetu kupi odjeću po prikladnoj cijeni. Sebe zanemaruje. Sebi je na zadnjem mjestu. A ne bi trebala biti. Ona je važna isto kao i svi članovi obitelji. Njezine želje i potrebe ništa manje ne gube na važnosti. Ona je dadilja, majka, kućanica, bolničarka, savjetnica, fizički radnik, tješiteljica, kuharica, slastičarka, ona je sve što su i druge žene koje rade.

>>>Najgora je ljubomorna žena<<<

Zamislite kako je samo lijepo doći doma a sve te čeka spremno, ne moraš se bacati na kuhanje ručka, pospremanje ili peglanje. Sve je gotovo, imaš vremena za sebe napretek. Ne moraš ništa, jer je to već netko umjesto tebe sve napravio. A ti možeš uživati u nekim svojim aktivnostima, hobijima, baviti se stvarima koje voliš, u kojima uživaš. Jer imaš vremena, jer možeš. Netko ti je to vrijeme dao, pobrinuo se da ga imaš. Dala ti ga je ona. Žena, majka, domaćica. Dala je sebe, svoje vrijeme, da bi ti imao vrijeme za sebe. Cijenite to. Poštujte žene koje su doma, koje su to izabrale, ili koje su to postale prinudno. One vam pokušavaju na sve načine olakšati život, pridonijeti vašoj sreći, vašem zadovoljstvu.

>>>Savršen muškarac je savršena laž<<<

I onda se čovjek navikne na takvu dinamiku, postane mu sasvim normalno i logično da ga sve tako lijepo dočeka kada se vrati doma. I uzima to zdravo za gotovo. Čak nema potrebu ni da je pohvali za ručak ili sređeni dom. Jer to spada pod normalno. A nije baš tako. Svi žele čuti lijepu riječ, vole da im se pohvali ručak, trud oko kuće. Jer to im daje veselje i poticaj za dalje. Osjećaj da su korisne i cijenjene u svom domu. Biti domaćica znači da se žena puno toga odrekla u korist svojih najdražih. Lijepo je znati da je mama uvijek tu, u svakom trenu, u svakom pogledu kojeg podigneš, ona je tu. Ta toplina, nježnost i znak da je tvoj oslonac, nema cijene.