RODITELJI koji teško kontroliraju emocije ponekad frustracije iskaljuju na djeci vikanjem. Iako roditelji ponekad mogu izgubiti strpljenje i povisiti glas, učestalo vikanje može utjecati na to kako dijete kasnije reagira na sukobe, ljutnju i povišene tonove.

Ljudi koji su odrastali u takvom okruženju mogu pokušavati pod svaku cijenu izbjeći svađu, pretjerano se ispričavati ili zanemarivati vlastite potrebe kako bi smirili druge. Ovo su neke fraze mogu upućivati na to da je osoba u djetinjstvu često bila izložena vikanju.

"Nemoj/nemojmo raditi scenu"

Osobe koje su odrastale uz često vikanje mogu očekivati da će se i obična frustracija brzo pretvoriti u svađu. Zato pokušavaju što prije smiriti situaciju i spriječiti sukob, čak i kada za to nema stvarne potrebe. Fraza "Nemoj/nemojmo raditi scenu" tako može odražavati strah od burne reakcije druge osobe, piše YourTango.

"Oprosti, oprosti"

Pretjerano ispričavanje može biti povezano s navikom da osoba stalno prati raspoloženje drugih i pokušava im udovoljiti. Ako je kao dijete morala paziti što govori kako ne bi izazvala vikanje, u odrasloj dobi može se automatski ispričavati čak i kada nije učinila ništa loše.

"Obećavam ti da nisam ljut/a"

Osobe navikle na povišene tonove mogu ih doživljavati kao znak prijetnje i zato pokušavati spriječiti ljutnju prije nego što sukob eskalira. U takvim situacijama često pretjerano objašnjavaju svoje osjećaje i uvjeravaju druge da nisu ljute kako bi zadržale mir.

"Radit ćemo što god ti želiš"

Popuštanje drugima može postati način izbjegavanja sukoba. Osoba može zanemariti vlastite želje i potrebe ako vjeruje da će tako spriječiti ljutnju ili burnu reakciju druge strane. Takav obrazac može biti povezan s odrastanjem u okruženju u kojem je stalno morala paziti na raspoloženje roditelja.

"Ne želim te uzrujati"

Djeca koja su naučila da je održavanje mira važnije od izražavanja vlastitih osjećaja mogu isti obrazac zadržati i u odrasloj dobi. Zato pažljivo biraju riječi, teško postavljaju granice i često se više brinu o tome hoće li uzrujati drugu osobu nego o vlastitim potrebama.

"Nemoj povisivati ton"

Povišen glas kod nekih ljudi može izazvati snažnu nelagodu čak i kada nije riječ o ozbiljnoj svađi. Ako su u djetinjstvu često slušali vikanje, glasniji govor može ih podsjetiti na ranija neugodna iskustva te potaknuti povlačenje ili obrambenu reakciju.

"Možemo li o ovome razgovarati kasnije?"

Kada ne mogu smiriti napetu situaciju, neki ljudi pokušavaju odgoditi razgovor. Povišeni tonovi mogu kod njih potaknuti potrebu za bijegom iz sukoba, pa čak i običnu raspravu mogu doživjeti kao nešto iz čega se trebaju što prije povući.

"U pravu si, oprosti"

Umjesto izražavanja vlastitog mišljenja, osoba može jednostavno popustiti kako bi spriječila svađu. Ako je tijekom odrastanja naučila očekivati burnu reakciju kada se zauzme za sebe, održavanje mira može joj postati važnije od postavljanja vlastitih granica.

"Zašto mi to radiš?"

Učestalo vikanje tijekom odrastanja može utjecati na način na koji osoba kasnije reagira na povišene tonove i sukobe. Zbog toga nečiju ljutnju može doživjeti kao osobni napad čak i kada druga osoba nema namjeru manipulirati njome. Takve situacije mogu izazvati snažnu emocionalnu reakciju i otežati mirno rješavanje sukoba.