USPRKOS uvriježenoj tradiciji, sve više nastavnika odbija učenicima davati domaće zadaće, u uvjerenju da se radi o nepotrebnom gomilanju stresa. Smatraju da se djeci koja imaju poteškoće s obavljanjem domaćih zadaća stvara frustracija i zbunjenost i postavlja se pitanje koliko taj koncept donosi dobra u dječjem obrazovanju.

Ustaljena praksa

Dodjeljivanje domaćih zadaća je dio obrazovanja već stotinama godina. Horace Mann i implementacija njegove ideje obrazovanja je bio trenutak u kojem je domaća zadaća dobila ulogu kakvu ima danas. S obzirom na tu povezanost, nastavnici nisu dovodili u pitanje njenu korist do nedavno, kad su počeli primjećivati da domaća zadaća ne donosi dovoljno dobra djeci da bi se taj koncept nastavio primjenjivati. Razlog je taj što djeca ponekad gradivo na nastavi ne shvate u potpunosti, a kod kuće nemaju sustav potpore, pa postaju anksiozni i gube interes za učenje.

U slučaju djece koja imaju sustav potpore kod kuće, frustracija oko nerazumijevanja gradiva pretvara se u ispade nezadovoljstva prema ukućanima. To dovodi do obiteljskih konflikata i gomilanja stresa.

Ograničena prednost koncepta

Stručnjak Alfie Kohn smatra da postoje prednosti domaće zadaće kad su u pitanju standardizirani testovi. Međutim, s obzirom na to da oni ne nude vjeran prikaz dječjeg znanja, korist standardiziranih testova dovoljno ne drži vodu.

Promjena percepcije o domaćim zadaćama

Istraživanje na čelu s Kohnom, koji je napisao djelo The Homework Myth, ističe brojne nedostatke domaćih zadaća. Smatra da kad djeca ne provode veliki dio svog slobodnog vremena na zadaće, zadržavaju veću ljubav prema učenju, manje upadaju u konflikte s obitelji i čak postižu bolje rezultate na testovima.

Brojni stariji nastavnici priklanjaju se Kohnovim stavovima. Roditelji su i dalje podijeljeni, a sve više ima onih koji primjećuju dobrobiti ukidanja domaćih zadaća za njihovu djecu. Prema Forbesu, domaća zadaća u svrhu ponavljanja naučenog u školi nema smisla niti donosi ikakve dugoročne prednosti. Istraživanje za istraživanjem pokazuje da ukidanje domaće zadaće nema nikakvog utjecaja na akademski uspjeh.

Međutim, kad bi nastavnici imali alate za određivanje posebnih zadataka izvan nastave, koji bi pojačali učenje i kreativnost kod djece, domaća zadaća takvog tipa mogla bi biti korisna. Dok to ne postane stvarnost, savjesni i progresivni nastavnici će i dalje tražiti načine na koje motivirati i ispravno stimulirati djecu na učenje i širenje znanja.