RODITELJSTVO se često prikazuje kao isključivo sretno i ispunjavajuće iskustvo, no ono sa sobom nosi i brojna odricanja o kojima se rijetko govori. Od stavljanja vlastitih snova na čekanje do stalnog preispitivanja, postoji niz aspekata roditeljstva koji predstavljaju velik teret, a koje roditelji nerado priznaju, piše YourTango.

Odricanje od snova

Rođenje djeteta mnogi opisuju kao najsretniji trenutak života, ali taj događaj često podrazumijeva i velika osobna odricanja. Žena koja je sanjala o otvaranju vlastite pekarnice može otkriti da je trudna. Čak i kod planirane i željene trudnoće, dolazak djeteta može iz temelja promijeniti životne planove i donijeti složene emocije. Nakon rođenja djeteta, nedostatak vremena i novca često onemogućuje roditeljima da slijede svoje snove. Svoje želje moraju zamijeniti brigom o djetetu.

Ako roditelj osjeća frustraciju zbog neostvarenih snova, ponekad te ambicije nesvjesno projicira na djecu. Otac koji je zbog ranog roditeljstva morao odustati od sporta tu može postati opsjednut sportskim uspjehom svojeg djeteta. Iako se čini kao bezazlen primjer, takve situacije mogu imati i ozbiljne posljedice.

Idealno je kada roditelji mogu prihvatiti da su jedan san zamijenili drugim i pomiriti se s tom dvojakom prirodom roditeljstva. Pomaže i nada da će svoje stare snove ipak jednom ostvariti ili pronaći nove.

Rješavanje svakog problema

Djeca su u potpunosti ovisna o roditeljima, koji su tu da ih hrane, odijevaju i pružaju im emocionalnu podršku, čiji intenzitet mnogi isprva ne očekuju. Takva briga djetetu pomaže izgraditi osjećaj sigurnosti.

Roditelji moraju odgovarati i na bezbrojna pitanja, što može biti iznimno naporno. Kada dijete padne s bicikla i ogrebe koljeno, očekuje da će roditelj riješiti problem. Kada tinejdžer treba nove tenisice, a nema novca, opet se obraća roditeljima. Za svaku svoju potrebu, djeca se oslanjaju na njih.

Takva očekivanja predstavljaju velik pritisak za roditelje, koji može biti i motivirajući i stresan. Ako roditelj ne može priuštiti djetetu nešto što želi ili treba, može osjetiti dubok sram.

Neispunjena očekivanja loše utječu i na djecu. Razočaranje jer nisu dobila što su htjela može izazvati reakcije koje su razvojno normalne, ali za roditelje vrlo naporne. Iako ovisnost djece o roditeljima jača njihovu vezu, taj proces nije nimalo jednostavan.

Nelagoda discipliniranja

Svi se roditelji u nekom trenutku suoče s potrebom discipliniranja djeteta. Neki se odlučuju za nježniji pristup s odlučnim tonom i prirodnim posljedicama, dok drugi primjenjuju tradicionalnije metode poput zabrane izlazaka. Neovisno o metodi, taj zadatak nikada nije ugodan, osobito za nove roditelje koji strahuju da će ukorom narušiti odnos s djetetom.

Roditelji imaju različite stavove o tome što čini dobru disciplinu i mnogima je to izazov. Stalno se pitaju jesu li prestrogi ili preblagi, hoće li im dijete zamjeriti strogoću, hoće li biti sigurna ako popuste... Za savjesne roditelje disciplina je iscrpljujuća upravo zbog te nesigurnosti oko ispravnog pristupa.

Gubitak privatnosti

Mlađa djeca često ne razumiju koncept osobnih granica. Ako majka pokušava odmoriti u spavaćoj sobi, dijete će ući bez najave s nekim zahtjevom. Ni odlazak u kupaonicu ne jamči privatnost; dijete može ući bez kucanja da provjeri što roditelj radi. Iako je takvo ponašanje isprva simpatično, stalno ponavljanje s vremenom postaje izvor frustracije za roditelje.

Financijski pritisak

Dolaskom djeteta, financijski prioriteti se mijenjaju. Kako bi osigurali obitelji sve što je potrebno, roditelji će možda morati raditi prekovremene sate ili noćne smjene. Svoje slobodno vrijeme žrtvuju za veću zaradu.

Zbog toga se često narušava ravnoteža između posla i privatnog života. Iako rijetko priznaju koliko je naporno zaraditi dovoljno za obitelj, takav tempo ostavlja emocionalne i fizičke posljedice. Roditelj se stoga često sam nosi s financijskim brigama. Ne želi opterećivati dijete, a ponekad ni partnera, novčanim problemima. Svjestan je da dijete nije krivo i ne želi da se osjeća odgovornim.

Stalna ometanja

Osim što ne poštuju osobni prostor, djeca su poznata i po stalnom prekidanju. Ako otac razgovara na telefon i ne obraća pažnju na dijete, ono može beskonačno ponavljati "tata, tata, tata", slično sceni iz serije "Family Guy" u kojoj Stewie na bezbroj iritantnih načina doziva majku.

Djeca prekidaju iz raznih razloga: traže pažnju, žele se povezati ili osjećaju tjeskobu. Upravo zbog tih dubljih motiva roditelji teško priznaju koliko im smetaju prekidi. Svjesni su da je takvo ponašanje prirodno za malu djecu, ali to ne umanjuje frustraciju.

Strah od neuspjeha

Svi roditelji žele vjerovati da postupaju ispravno, a često se upravo oni najsavjesniji najviše brinu da griješe. Zato traže savjete i neprestano preispituju vlastite odluke. S obzirom na potpunu ovisnost djece, briga o njima postaje središte života dobrog roditelja. Ne postoji jedinstveni recept za odgoj, stoga je stalni osjećaj nesigurnosti prirodna, ali neugodna pojava.

Iako je taj osjećaj univerzalan, mnogi roditelji neće priznati koliko ih brine jesu li dorasli zadatku. Ne znaju da se velik broj drugih savjesnih roditelja osjeća identično.