Foto: 123rf

"RIJETKI su oni koji znaju sve detalje moje priče. Mog djetinjstva, mojih početaka. Netko misli da sam posvojena, netko živi u uvjerenju da su mi roditelji umrli, netko misli da sam samo prirodno povučena, ali detalje ne zna nitko. Bilo je oduvijek bolno priznati tko sam i od kud potječem. Ali, ne više. Ne šutim više - jer ne želim da me to više određuje.

Ja sam dijete incesta. Ja sam plod moje mame i mog djeda koji je moju majku seksualno zlostavljao dugi niz godina sve dok nije zatrudnjela.", bolna je to priča koja je objavljena u Cosmopolitanu, priča koja ledi krv u žilama, ali ta priča zbog tolikih mnogih razloga jednostavno mora biti ispričana. Od tud i hrabrost ovoj danas 25-godišnjakinji da konačno otpusti bol koja ju je tolike godine paralizirala u nastojanju da ima relativno normalan život. 

Jer incest nije samo tema iz horora. Incest, seksualno kao i svi drugi oblici zlostavljanja, puno su češći nego što se misli. 

"Moj djed je moj tata, a njegovih ostalih sedmero djece ujedno su i moje tetke i ujaci baš kao i moja braća i sestre.  

Moja mama nije bila samo žrtva, ona je bila i spasitelj

"Podnosila je sve samo da djed nikada ne takne njenu mlađu braću i sestre. Ona je bila njegovo prvo dijete. Ona je čuvala svoju bol, nikome nije otkrivala svoju tajnu sve dok jednog kobnog dana nije shvatila da njen monstruozni otac nikada nije ispunio svoje obećanje da će dirati samo nju. Tada je konačno puknula, sa mnom pod srcem i prijavila ga vlastima.  

Priča je od onda postala još strašnija. Izgnana iz obitelji, trajno oštećena, a djed i baka, moj biološki otac i baka, pokupili su svu ostalu djecu i jednostavno se sakrili od svijeta. No, iako je moja mama u tom hrabrom trenutku odlučila prijaviti svog oca za seksualno zlostavljanje, nikome nije htjela priznati tko je to koga nosi u svojoj utrobi.  

>>>U vašem susjedstvu netko upravo zlostavlja svoje dijete<<<

Djeda naravno ispočetka nije bilo briga. Ostatak obitelji sakrio je po raznim hotelima, no srećom, baš u trenutku kada je moja majka opetovano razgovarala sa socijalnim radnicima, dvojicu njene mlađe braće upravo je privodila policija nakon što ih je našla na cesti." 

I tako se odjednom klupko počelo odmatati

"Kada sam rođena, socijalne su službe natjerale moju mamu na DNK testiranje i logično - istina je postala još jasnija.  

Djed je priveden i osuđen na 20 godina.

Ali tu nije bio kraj mojim mukama."

"Moja je mama, rekla sam vam već - trajno oštećena te je počela na meni provoditi već poznati obrazac ponašanja. Počela se drogirati, mijenjala je dečke, a lovu je zarađivala tako što je moje gole fotografije prodavala kao dječju pornografiju. I ne samo moje gole fotografije. Moje tijelo postalo je njen alat, a moja najranija sjećanja toliko su grozna da o njima ne želim puno pričati. 

 U to sam vrijeme ja bila tek maleno dijete, no sjećam se ....  

Moja mama nije još dugo izdržala. Objesila se prije nego što sam ja napunila pet godina, a čak ni tada moje muke nisu prestale. 

I mama je konačno otišla  

Nakon maminog pokopa vlasti su me vratile baki - onoj tihoj svjedokinji tolikih patnji koje je prouzrokovao njen suprug, koji je, čak i zatvoren iza rešetaka, i dalje sustavno uništavao naše živote. 

A moja baka, osoba bez moralne i mentalne stabilnosti, na mene nije gledala kao na dijete kojem je potrebna zaštita. Za nju ja sam bila plod nevjere njenog ljubljenog supruga, a moja majka, njena kćer, ta nevjerna zla žena koja nas je sve skupa uvalila u ovakve probleme.  

>>>Razgloćeni David Beckham snimio vrlo moćan film o zlostavljanju djece<<<

I zato me redovno kažnjavala, zbog svoje patnje, zbog patnje njene kćeri, zbog moje patnje. Zbog svega što je patilo nju, tako slijepu na istinu koja se godinama odvijala pred njenim očima, s njenom tihom potvrdom.  

Logično, ja sam očajno tražila način da pobjegnem od svega toga i nitko se zapravo nije začudio kada sam sa 16 godina zatrudnjela, no umjesto da, očekivano, kako to obično biva, i ja nastavim začarani zlostavljački krug - mene je trudnoća promijenila. 

A onda sam odlučila da više ne želim biti ogorčena 

Prestala sam biti ogorčena i vječno ljuta tinejdžerica i zaista se potrudila svom djetetu pružiti drugačiji život. Život o kakvom ja nisam znala čak niti maštati i to sve zahvaljujući socijalnoj radnici koja me je još davno spasila iz ralja djeda i oca. Nikada nije zaboravila naš slučaj i kada je vidjela da sa 16 godina i trbuhom nemam kamo, ona, moje sunce na nebu, odlučila je posvojiti me. Mene i mog sina, čak i unatoč tome što sam se planirala udati za oca svog djeteta.  

I tako sam jedno vrijeme imala naoko normalan život. Završila sam školu, udala se, rodila još jednog sina, no - bilo je i teških dana. Dana kada se jednostavno nisam mogla boriti s depresijom i svim svojim unutarnjim strahovima. Bila sam prijetnja samoj sebi i zato sam bila pod sustavnim povećalom svima kojima je bilo stalo do mene. Srećom, jer vjerujem da bez svih tih ljudi ne bih mogla pronaći snagu da preživim. Snagu da shvatim kako moramo otpustiti svoje osjećaje i početi od nule, od mojih sinova koji su - srećom, postali kap sreće mog života. 

Oni su me konačno naučili kako se opustiti i jednostavno uživati u malim stvarima i velikoj sreći samo zato što smo tu, što smo zajedno, što imamo jedni druge.  

Predugi dio svog života ja to jednostavno nisam znala. 

I baš zato odlučila sam se konačno ispričati svoju priču.  

Ja nisam kriva za ništa što mi se dogodilo. Moja majka .... ni nju više ne krivim. Ne smijem i ne želim. A djeda, mog oca, ne želim više niti razumjeti. Pa iako je danas vani, više se ne bojim. Osjećam da o tome jednostavno moram pričati, da sebi dam snagu, da drugima čiji je život mješavina sličnog horora kao i moj, dam do znanja da nisu krivi, da otpuste svoju ljutnju, da prijeđu preko toga jer, iako je to jako teško za napraviti, nema drugog načina da se iskopate iz tog začaranog kruga.  

Želim vam stoga reći sve, želim se osloboditi, želim vikati o incestu jer sam preveliki dio svog života potrošila na ljutnju. I ne želim da me žalite. Želim vam samo širom otvoriti oči da se i ovog trena negdje, možda i blizu vas, događa incest - tko zna iz kojeg kruga začarane i zatrovane generacije jer ako nitko o tome neće ovako otvoreno pričati, incest će se i dalje ovako tiho dozvoljavati. U krugu obitelj. Iza zatvorenih vrata.  

A isto kao što kao dijete nisam mogla utjecati na svoju sudbinu, baš zbog toga danas više ne želim da me moje porijeklo određuje. 

Ja jesam dijete incesta, ali ja sam ujedno i puno više od toga."