Jesam li dobra majka: Kako je ptica uzela Bubijevu dudu

Jesam li dobra majka: Kako je ptica uzela Bubijevu dudu

Ilustracija: Index

BUBI zapravo nikad nije bio full ovisan o dudi. To nikad je prestalo s nekih godinu dana kad je već imao 12 zubića i krenuli su mu rasti zubići odozada. Nije ga boljelo, nije imao temperaturu, nije bio razdražljiv, nije imao proljev, ALI je tu postao ovisan o dudi. I nisam tome pridavala neku posebnu pažnju, ali sam rekla da ću mu do 2.rođendana najkasnije maknuti dudu. Ponekad je duda bila zaista jedina stvar koja ga je mogla smiriti. Navečer bi išao spavati s dudom. Najčešće bi ju izbacio kad bi zaspao, ali sam ga često uhvatila i kako je cijelu noć proveo s dudom u ustima. Ponekad bi se čak probudio noću i ako nije uspio naći dudu (koju je izbacio), počeo bi se plakati i ja bih mu morala naći dudu koja je bila negdje oko njega. Mislila sam da ću možda na ljeto uspjeti maknuti dudu, no najviše vremena na plaži smo proveli s dudom. Htjela sam izbjeći jesen jer je kretao u vrtić, a i meni je bio termin poroda pa bi mu to bilo previše stresova. Pa sam rekla da ću mu do kraja godine maknuti dudu.
 
No neki dan smo bili kod defektologa i kako on opasno kasni s govorom, doktorica mi je rekla da bi zaista bilo najbolje maknuti mu dudu. „Hm, lakše reći nego napraviti“ – pomislila sam. I odmah mi je krenuo kaos u glavi kako će to izgledati. Obzirom da je on sada ovako i onako u fazi vrištanja, u glavi mi je bila samo misao da će sad još više vrištati. Čitala sam po forumima kako su se druge mame riješile dude, ali sam se bojala da nama ništa neće uspjeti. Jedan dan sam mu sakrila dudu, ali prije spavanja je bio takav kaos i tako se jako plakao da ga nisam mogla gledati kako se muči pa sam mu vratila dudu. No drugi dan se dogodio neočekivani preobrat. Igrali smo se i on je bacao lego kockice. U jednom trenutku sam mu ja rekla da baci dudu i on ju je bacio. Nakon toga ga je tata pozvao van sobe (radi distrakcije), a ja sam sakrila dudu. Kad se Bubi vratio, pitao je gdje je duda i ja sam mu rekla da ju je bacio i da je došla ptica i odnijela dudu. Prvo me je malo gledao pa tražio dudu, ali ja sam bila uporna i cijelo mu vrijeme govorila kako, nakon što je ON SAM bacio dudu, da je došla ptica koja je tu dudu uzela i odletila visoko, visoko :) još smo zajedno otišli na prozor i gledali ptice. Između golubova, vrapčića i vrana, odlučila sam se za vranu pa kad god je proletjela neka vrana, ja sam mu rekla evo ptice, odletjela je s dudom! I on je to super prihvatio. Nije bilo plakanja, niti cendranja niti ikakvih problema, čak se i smijao ptici kako leti s dudom. Naravno da me je još par puta sljedećih par dana pitao gdje je duda, no ja sam mu svaki put rekla kako je on bacio dudu, došla je ptica, uzela dudu i odletjela visoko s dudom. I da ćemo tražiti pticu kad idemo van i reći joj da nam vrati dudu. Pa smo par dana prilikom izlaska van tražili pticu s dudom. Kad smo ju vidjeli, ja sam mu rekla neka ju ulovi. No, ptica je bila brža i odletjela je. Sljedećih par dana kad god je vidio pticu je vikao „Duda, duda, duda“, ali nije ju tražio niti se plakao. Stvarno je to super prihvatio. Od tada su prošla 2 tjedna, no mi još uvijek ponekad tražimo pticu i gledamo kako leti s dudom... 
 

Najbolji je kad mi sam ide pričati kako je bacio dudu i kako je došla ptica i odnijela dudu. Kako on ne priča (kaže jedino duda), sve mi to pokazuje rukama – presmiješan je. Uglavnom, ako ne znaš kako se riješiti dude, nađi nešto s čime je tvoje dijete trenutno zaokupirano i pretvori to u igru. Ja zaista nisam mislila da će biti ovako lako, ali eto, i dalje se zabavljamo s pticom i dudom. Držim fige! 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara