SVETI NIKOLA s pravom je jedan od najdražih svetaca među djecom i to ne samo zato što nosi poklone! Sveti Nikola je zaštitnik djece (i pomoraca), a  legenda kaže da je Nikola tijekom cijelog svog života čini samo dobra djela. Sv. Nikola nosi titulu jednog od najdražih kršćanskih svetaca.  Za njega nije postojalo dobro i loše, već samo dobro čime bi popravio ono manje dobro.
 

Priča naravno ima i onu zloslutnu stranu koju ćete svojoj djeci vjerojatno malo ublažiti, no kada vas upitaju tko je bio Sveti Nikola i tko je taj strašni Krampus, svakako se usredotočite na Nikolu jer nijedno dijete zapravo nije zaslužilo da ga u nadolazećoj noći posjeti Krampus. 

 

Zato svom djetetu dok laštite čizmice ispripovijedajte priču o Svetom Nikoli, a s obzirom da je duga povijest koja nas dijeli, priča je s vremenom dobila i neke drugačije detalje, pa vam stoga donosimo cjelokupnu priču o Svetom Nikoli te jednu zanimljivu pripovijest koja se malo razlikuje od ove prve. Ovisno koliko je vaše dijete veliko, i koja vam se priča više sviđa, naučite i jednu i drugu pa odaberite barem jednu. 
 

Nikola je rođen početkom 4. stoljeća u gradu Patara, na prostoru današnje Turske u bogatoj obitelji. Njegovi su roditelji umrli od kuge dok je Nikola još bio dječak te su mu ostavili mnogo novca. Bogati dječak otišao je živjeti kod svog ujaka koji je bio svećenik i odgajao ga u vjeri te je Nikola već  tada svoje bogatstvo počeo dijeliti sa siromašnima, ali na način da oni nisu znali tko im je dobročinitelj.
 

Nikola je kod ujaka čuo tužnu priču o čovjeku koji je izgubio sav svoj novac, a imao je tri kćeri koje je želio udati. Bez novca to nikako nije mogao, jer je u to vrijeme svaka mlada djevojka u svoj novi dom morala donijeti miraz. Nesretni čovjek čak nije imao novaca ni za hranu, pa je njegova obitelj već dugo vremena gladovala. Stoga je bio prisiljen na najtežu odluku kako bi ih spasio od smrti – da ih proda kao robinje. U svom ih domu više nije mogao držati. Djevojke su bile tužne jer nikada neće imati svoje obitelji, do kraja života će biti robinje, a o njihovom životu odlučivat će drugi.

 

Legenda kaže i to da je treća čarapa upala u čarapu koje su se sušila te su upravo zato čarape i čizmice glavni simboli ovog veselog blagdana.

 

Ubrzo je Nikola osjetio Božji poziv da postane svećenik. U to doba bio je tek tinejdžer, pa su ga svi hvalili i poznavali kao ‘svećenika dječaka’. Nastavio je pomagati ljudima, ali uvijek u tajnosti. Nije želio nikakvu slavu, pažnju ni zahvalnost. Nekoliko se puta otisnuo na putovanje u Egipat, Palestinu i druga sveta područja gdje je vidio mnoge patnje. Rimljani su rušili kršćanske spomenike i protjerivali kršćane zabranjujući im njihovu vjeru. te je na svojim putovanjima Nikola ohrabrivao vjernike i poticao ih da si međusobno pomažu. Na povratku iz Palestine, na moru ga je zadesila velika bura koja je prijetila potopiti brod te je Nikola izašao na palubu i počeo moliti. Bura se smirila, a brod se nasukao kod gradića Mire, daleko od Nikolinog doma, zbog čega su proglasili zaštitnikom pomoraca. 
 

U Miri su u to vrijeme svećenici vijećali o izboru novog biskupa. Kako se nisu mogli odlučiti, dogovorili su se da će novi biskup biti čovjek koji prvi dođe na jutarnju molitvu. Pogađate - bio je to Nikola. Godine su prolazile, a Nikola je i dalje pomagao vjernicima. Kad je u zajednici ponestalo hrane, pronašao je žito i spasio ljude od gladi. Uvijek je pomagao ljudima u nevolji i cijeli život je bio primjer čovjeka kojem je stalo do drugih. 

 

Zato su ga ljudi iznimno voljeli. Kada je umro pričali su razne nevjerojatne priče o njemu, njegovim dobrim djelima i ljubaznosti. Posebno su mornari na svojim dugim putovanjima voljeli pričati priče o Nikoli, a najviše o njegovoj ljubavi prema djeci koje je štitio u opasnim vremenima.

Ubrzo je Nikola kao i mnogi drugi kršćani bio zatočen zbog svoje vjere, od vojnika cara Dioklecijana. Dok je boravio u zatvoru, vojnici su ga mučili, ali nije želio poreći svoju vjeru. Iz zatvora je izišao tek kad je na vlast došao car Konstantin koji je bio prijatelj kršćana. U Miru se Nikola vratio ostario, duge brade, ali je nastavio sa svojim dobrim djelima.
 

Priče o Nikoli širile su se svijetom. Njegova dobročinstva primjer su života kakav svi moramo živjeti, a osobito kad su djeca u pitanju. Jer i Sveti Nikola bio je njihov poseban prijatelj.


 

Zašto Nikola voli čizmice? 
 

Još jedna lijepa priča kaže da je Sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor.
 

A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu.
 

I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka, a slatkiši su ih razveselili.

Iako je glavni zaštitnik djece i pomoraca, on štiti i mnoge druge, poput djevojaka, siromašnih, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zaručnika, putnika i mnogih drugih. Sveti Nikola je uistinu pravi zaštitnik. Bazilika Sv. Nikole u Bariju u Italiji je prekrasna i ako ste jedni od obožavatelja ovoga Sveca, svakako je morate vidjeti.