MIJENJA li se roditeljski stil s brojem djece? Uglavnom da. S iskustvom roditelji postaju sigurniji, a kako obitelj raste, mijenjaju se i prioriteti. Imati troje djece nije isto što i imati petero ili osmero, pa se svakodnevica i pristup odgoju moraju prilagoditi. Ovo su neke od promjena koje se često događaju u velikim obiteljima.

Očekivanja postaju realnija

S dvoje djece možda još uspijevate sve nahraniti, odjenuti i spremiti za izlazak, a usput obaviti i poneki kućanski posao. S petero djece stvari izgledaju drukčije. Prioritet postaje ono što je doista važno, a ostalo može pričekati. Ako to znači da će netko obuti cipele tek u autu ili da će rublje ostati neoprano do povratka kući, nije kraj svijeta. Roditelji s više djece brzo nauče da jednostavno ne mogu sve stići.

Manje oslanjanja na priručnike

S godinama iskustva roditeljski priručnici i tuđi savjeti često postaju manje važni. Roditelji koji su iste faze prošli nekoliko puta obično imaju više povjerenja u vlastite procjene. Već znaju da ne postoji jedno pravilo koje vrijedi za svako dijete i da ono što je djelovalo kod prvog možda neće djelovati kod četvrtog ili petog.

Štednja postaje svakodnevica

Hrana, odjeća, aktivnosti i ostali troškovi brzo se zbrajaju kada obitelj raste. Zato roditelji s mnogo djece često postaju vrlo vješti u štednji. Rabljena odjeća, kupnja većih pakiranja, planiranje obroka prema akcijama i izbjegavanje nepotrebnih troškova postaju dio svakodnevice. Kupiti baš sve novo i po punoj cijeni više nema mnogo smisla.

Mijenja se pojam "dobrog roditeljstva"

Prije djece mnogi imaju jasnu predodžbu o tome što "dobar roditelj" radi, a što nikada ne bi trebao raditi. S petero ili više djece takva pravila često padnu u vodu. Prljavo posuđe koje je ostalo u sudoperu ili dijete koje je izašlo iz kuće u dvije različite čarape ne znači da ste loš roditelj. S vremenom postaje jasnije da su ljubav, sigurnost i odnos s djecom važniji od savršeno uredne kuće.

Bez podjele zadataka teško ide

Kuhanje, čišćenje, kupovina, školske obaveze i vožnja djece na aktivnosti teško mogu biti posao samo jedne osobe. Zato roditelji velikih obitelji često nauče dijeliti zadatke. Starija djeca mogu preuzeti obaveze primjerene svojoj dobi, a pomoć partnera, članova obitelji ili drugih ljudi postaje važan dio organizacije. Traženje pomoći više se ne doživljava kao neuspjeh, nego kao praktična potreba.

"Pravedno" ne znači uvijek "jednako"

Djeca često govore: "Ali to nije pravedno!" Međutim, što ih je više, to je jasnije da jednak pristup nije uvijek i najbolji. Petero djece znači pet različitih osobnosti. Jednom djetetu možda će trebati razgovor i zagrljaj, dok će kod drugog bolje djelovati uskraćivanje vremena pred ekranom. Roditelji s iskustvom lakše prihvaćaju da svako dijete ponekad treba drukčiji pristup.

Važnija postaje šira slika

Detalji koji su djelovali presudno s prvim djetetom s vremenom gube na važnosti. Marka pelena, savršeno posložen raspored ili sitna odstupanja od rutine više nisu razlog za veliku brigu. Umjesto toga, roditelji se češće pitaju ono važnije: Jesu li djeca sretna i sigurna? Slažu li se? Odrastaju li u dobre i obzirne ljude? Kada je odgovor uglavnom potvrdan, svakodnevne sitnice postaju upravo to - sitnice.