ODRASTANJE u obiteljima koje su snažno posvećene vjeri često podrazumijeva život prema strogim pravilima koja oblikuju navike kojih se mnogi teško rješavaju i u odrasloj dobi. Takav odgoj može značajno utjecati na razvoj osobnosti, jer djeca steknu dojam da nisu dovoljno dobra ako ne ispunjavaju očekivanja odraslih. Ponekad razviju i strah od prirodnih osjećaja i emocija koji su u suprotnosti s religijskim moralnim načelima, piše YourTango.

Potreba za ugađanjem

Neke religije potiču vjernike da potrebe drugih, uključujući i božanstvo, stave ispred vlastitih. Promicanje služenja drugima može biti pozitivno, ali može negativno utjecati na mentalno zdravlje. Neprestano davanje i zanemarivanje vlastitih potreba često vodi u potpunu iscrpljenost.

Osobe koje stalno ugađaju drugima zanemaruju vlastite osjećaje jer žele usrećiti sve oko sebe, često na vlastitu štetu. Iako je takav životni stil iscrpljujuć, mnoge religije ga promiču kao vrijednost, zbog čega ostaje duboko ukorijenjen.

Potiskivanje emocija

Istraživanja su potvrdila vezu između religioznosti i načina na koji ljudi reguliraju emocije. Neki smatraju da ne smiju pokazati što uistinu osjećaju jer im duhovna uvjerenja to brane. Uobičajeni osjećaji poput ljutnje, frustracije ili sumnje mogu se tumačiti kao znak slabljenja vjere.

Oslanjanje na božanstvo ne može zamijeniti obradu vlastitih emocija, što je proces koji neke religije otežavaju. Potiskivanje emocija stvara unutarnji nemir, a ta navika prati ljude i nakon što odrastu i odsele se. Te su vrijednosti usađivane toliko dugo da mogu postati teret do kraja života.

Izbjegavanje osjetljivih tema

Izbjegavanje tema poput politike nije rezervirano samo za obitelji koje su jako religiozne. Mnogi izbjegavaju takve teme na obiteljskim okupljanjima jednostavno zato što žele izbjeći svađe koje s takvim temama često dolaze.

Religijska uvjerenja kod ljudi mogu stvoriti čvrste stavove o kontroverznim temama, ali umjesto da ih podijele s drugima, često ih zadržavaju za sebe. Umjesto da otvore raspravu, radije izbjegavaju osjetljive teme kako bi održali privid sklada.

Krivnja zbog odmaranja

Religija često uči o nesebičnosti i potiče pojedince da se posvete drugima te da potisnu vlastiti ego i potrebe. Iako je to plemenit pristup, nije uvijek ispravan. Zbog toga se ljudi mogu osjećati krivima kada svoje potrebe stave na prvo mjesto.

Briga o sebi nije grijeh i svima je potreban odmor. To nije lijenost. Drugima možemo pomoći samo ako za to imamo energije. Čak i ako se netko u odrasloj dobi udalji od religije, vjerojatno će se morati svjesno odvikavati od te navike i prihvatiti da je odmor nužan i dopušten.

Nedostatak samopouzdanja

Oslanjanje na božanstvo za snagu i vodstvo može ublažiti tjeskobu. Osjećaj da osoba ne kontrolira vlastiti život, već to čini netko drugi, može biti utješan. Kao netko tko se bori s tjeskobom, razumijem ideju prepuštanja kontrole. Ipak, preveliko oslanjanje na vanjsku silu ili autoritet može potkopati vjeru u vlastite sposobnosti.

Ako unutarnji glas prije nije bio važan, s godinama je potrebno naučiti kako donositi vlastite odluke sa samopouzdanjem. Nije lako krenuti dalje ako ste tijekom odrastanja morali potiskivati vlastite osjećaje i polagati vjeru u nešto izvan sebe.

Skrivanje vlastitih stavova

Potpuno je normalno da ljudi promijene mišljenje o religiji ili nekim uvjerenjima. Kako s vremenom učimo i stječemo nova iskustva, mijenjaju se i naši stavovi. No, to postaje komplicirano ako svi u njihovoj okolini i dalje slijede istu religiju.

Umjesto da budu iskreni, mogli bi potiskivati svoje osjećaje kako bi udovoljili drugima. Istraživanja pokazuju da gotovo trećina ljudi koji počnu sumnjati u svoja uvjerenja to skriva od okoline iz straha da ne budu odbačeni.

Strah od neprihvaćanja

Iako mnoge religije promiču prihvaćanje, u praksi to nije uvijek tako. Na ljude koji razmišljaju izvan postavljenih normi često se gleda kao na one koji su u krivu ili su loši. Svi smo skloni svojim navikama i nije lako promijeniti mišljenje, što može biti posebno teško kada svi koje volimo dijele isti, uski pogled na svijet.

Umjesto da budu ponosni na to tko su, neki ljudi odlučuju sakriti dijelove sebe kako bi se uklopili. Religijske predrasude mogu proizlaziti iz potrebe za zaštitom od onoga što se percipira kao prijetnja vlastitom sustavu vrijednosti.

Uvjerenje da se ljubav mora zaslužiti

Većina religija uči da vjernici moraju slijediti dugačak popis pravila kako bi ih božanstvo prihvatilo. Iako ta pravila mogu biti korisna, ona imaju svoju cijenu. Odrasli u strogim religioznim domovima mogu vjerovati da se ljubav zaslužuje isključivo djelima i da ništa nije bezuvjetno.

Takva osoba može neprestano tražiti potvrdu okoline kako bi se osjećala vrijednom, što je ciklus koji vodi u stalno razočaranje. Teško je prihvatiti da je nekome stalo do vas i kada ne ispunite sva očekivanja, osobito ako vam je godinama usađivana ideja o uvjetovanoj ljubavi.