Kazna djetetu da, ali kakva?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: 123rf
Kažnjavanje djece oduvijek je bilo sastavnim dijelom obiteljskog odgoja, a različiti oblici kažnjavanja primjenjuju se i danas. Dok su nekad roditelji nad svojom djecom imali neograničenu vlast, danas mnoge zemlje, uključujući i Hrvatsku, zakonom reguliraju roditeljsko pravo na tjelesno i ponižavajuće kažnjavanje djeteta. Osim tjelesnog kažnjavanja postoje i duge vrste kazni kojima roditelji nastoje eliminirati djetetovo nepoželjno ponašanje, a koje za razvoj djeteta mogu biti vrlo štetne.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća UN-ova Konvencija o pravima djeteta prvi puta dijete promatra kao aktivnog subjekta i time značajno mijenja shvaćanje roditeljske uloge, govor o pravima roditelja i dužnostima djeteta zamijenio je govor o pravima djeteta i odgovornosti roditelja. Konvencija u nekoliko svojih članaka ističe kako dijete treba zaštititi od svih oblika tjelesnog i duševnog nasilja, kao i od nečovječnih i ponižavajućih postupaka ili kazni. U skladu s time, nekolicina je europskih zemalja u potpunosti zabranila tjelesno kažnjavanje djece.
Još uvijek ima zagovornika, osobito starijih generacija, da je batina izašla iz raja i da dijete ne zna što je disciplina ako ne dobije malo po turu, no sve ih je manje. Ako se pribjegne sili, efekti su trenutni, ali ne i trajni. Dijete koje fizički kažnjavamo svaki put kad nešto skrivi, ne učimo kako postati dobro i poslušno. Udaranje, šamaranje i batine djeci pokazuju kako je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih potaknuti da kažnjavaju druge na isti način kako se njih kažnjava.
Grubo drmanje djeteta za ramena, vikanje i neprekidno kažnjavanje dugoročno mogu ostaviti loše posljedice na mentalno zdravlje djeteta, tvrde stručnjaci sa Sveučilišta u Montrealu.
Prema njihovim istraživanjima, pretjerana roditeljska strogoća ne rezultira željenom disciplinom, već šteti emocionalnom razvoju djeteta te može dovesti do razvoja poremećaja kao što su socijalna fobija, anksioznost i napadaji panike.
Djecu se batinama ne uči samo-kontroli. Batine možda zaustavljaju neprikladno ponašanje u tom trenutku, ali dugoročni odgojni cilj učenja djece adekvatnom ponašanju batinama se ne postiže.
Od davnine se kažnjavanje smatralo neizostavnim dijelom odgoja djeteta. Roditelji su upotrebljavali široki spektar postupaka, od onih sasvim nenasilnih pa sve do postupaka koji su se zbog svog intenziteta i učestalosti mogli smatrati zlostavljanjem djeteta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Svakom djetetu su potrebni poštovanje, fizička dobrobit, pohvala, pažnja, povjerenje, ljubav. Nježno roditeljstvo zahtjeva vještine, znanja i stav da djecu ne treba tući nego ih tretirati s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedni.
Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada njihove želje za kontroliranjem su jače od želja da ne povrijede. Koriste udaranje djece kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja.
Postoje mnoge tehnike i načini koji se mogu upotrijebiti u odgoju kako bi djeca naučila razlikovati ispravno od pogrešnog i donositi pametne i mudre odluke. Najmoćniji, najsnažniji način kojim se uči djecu da se primjereno ponašaju su nagrade. Nagrade kao pohvala, nježan dodir, pokazuju djeci da se uvažavaju njihovi napori i pokušaji, pomažu u razvijanju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, pokazuju da su oni i to što rade važni. Djeca će učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Najveća nagrada djetetu je pohvala.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Facebook
Google
