Foto: 123rf

ZNATE li kako možete prepoznati da neki odrastao čovjek ili žena imaju djecu? Probajte zaviriti u ekran njihovog mobitela - možda je puknut! Ili su im privjesci s ključeva malo prožvakani. Ili možda, kao u mojoj obitelji nedostaje strateški gumb s daljinskog upravljača. I još svašta nešto puknuto i izgubljeno. A sve to zbog pet minuta mira. I da me pitate kako se osjećam nakon što dijete nešto strga jer sam mu to dala da me malo pusti na miru, i opet bi isto. Nekad stvarno nikakva materijalna stvar ne može zamijeniti tih strateških pet minuta mira. Naravno, ako zbrojim štetu, nisam baš na dobitku, to sigurno, ali tih dragocjenih pet minuta mira, vjerujem, simbol je svakog roditelja na svijetu.

I zato mame nose mobitele s puknutim ekranom, zato tate stalno traže svoje ključeve ispod stolova, između greda na klupicama, u prašini i travi dječjih parkića.

Moj muž inače nije sklon popuštanju, ali ima i on svoje momente samo što se oni ne zovu ni "evo ti mobitel" ni "evo ti ključeve". Ali mu zato iz kutije s alatom nedostaje barem trećina alata. Neki dan sam se napiknula na mali šrafciger kojeg je naš mini majstor vješto skrio među svoje gaće u najgornjoj ladici komode. Jedan manje, ali gdje je još njih šest? Gdje je metar? Gdje su burazove škarice i kakvi su to dovraga ljepljivi tragovi na velikom ogledalu? Aha, da - sjetila se mama od čega je to. Radi pet minuta mira tata je ovaj put ispao krivac. "Mislio sam da on u sobi lijepi papire!".

Aha, zalijepio je jedan, ostatak ljepila u stiku bilo mu je super kul razmrljati po ogledalu i okolnom namještaju. I onda zbog pet minuta mira imaš barem 20 minuta posla koji stvarno nisi imao u planu.

Ali tih pet toliko potrebnih minuta mira i sutra će možda iznjedriti neku novu mini štetu. Zašto? Zato što su igračke dosadne, zato što je fora sve što nije namijenjeno malim rukama, zato što predmeti za velike izazivaju super kul interakciju, zato što mali prsti traže predmete za vještije rukovanje od onih već toliko oprobanih didaktičkih igračaka.



I zato što moj trogodišnjak već odavno vješto barata šarafima i šrafcigerima. Pa smo tako nailazili na potpuno rastavljen daljinski (da, da onaj kojem strateški fali samo gumb za paljenje i gašenje teletexta), rastavljene autiće, rastavljen fen/igračku, puno strganih ciferšlusa od torba i torbica, nepovratno udubljen kofer, jedan puknuti ekran na mobitelu, jedna strgana kartica iz mobitela (rastavio ga je, što ćeš, a ona je virila), gomila strganih božićnih ukrasa, potpuno iskrivljene sunčane naočale..., a jučer sam zbog toliko potrebnih pet minuta mira isplakala i malo suza i malo krvi. Radi pet minuta mira svom sam nemirnjaku posudila veliki lokot i ključeve. Tko ne zna - to je idealna igračka za dijete od tri godine, sve dok se s njom ne razmaše. A razmahao se i radi pet minuta mira stradala je pepeljara koju moj muž već 20 godina čuva kao oko u glavi. Stradala je, rasula se u milijun komada i zadala mi ne sto muka nego krvavi taban jer je po cijenu zdravlja djeteta koje je odmah krenulo na to staklo trebalo bez previše pogledavanja dijete maknuti. Naravno, Murphyjev zakon je takav da sam ja morala stati na sitni komadić stakla, da mi se ono zabilo u petu i da sam, radi pet minuta mira imala pola sata mahnitog čišćenja stakla i krvi.

"Jel' ti to trebalo? - pitao me muž kad sam mu ispričala našu prijepodnevnu zgodu. Je, rekla sam mu. Je. Barem sam prije toga na miru obavila što sam morala obaviti. A to znači da na svojoj grešci ili još nisam naučila ili sam možda jedna tipična mama koja će radi pet minuta mira i opet dozvoliti da se dijete zaigra nekom "odraslom" stvari. Primjerice, mojim remenom s hlača. Toliko je zabavna ta kopča da sam bez razmišljanja, dan nakon krvavog obračuna s pepeljarom, opet popustila i k'o najiskusniji Hektor jednim potezom izvukla remen iz spadajućih hlača i dala mu da se igra. Neka mene, neka hlače spadnu, držat ću ih, ali samo da imam tih pet minuta mira!

Jednom možda naučim da taj mir često ima preveliku cijenu. Iako, taj mir znači i određeno veselje mom djetetu. Kako da onda izračunam jesam li na dobitku ili gubitku?