PREMA novoj studiji objavljenoj u British Journal of Ophthalmology, sve više djece diljem svijeta pati od kratkovidnosti (miopije), a broj oboljelih mogao bi dosegnuti 740 milijuna do 2050. godine. Ovaj zdravstveni problem ubrzano raste, stoga stručnjaci upozoravaju roditelje da poduzmu korake kako bi smanjili rizik za svoje mališane.

Znanstvenici već dugo upozoravaju da manjak vremena provedenog na otvorenom i sve veće korištenje digitalnih uređaja, poput televizora i videoigara, igraju ključnu ulogu u porastu kratkovidnosti. Međutim, pandemija covida-19 dodatno je pogoršala problem jer su djeca bila prisiljena provoditi više vremena u zatvorenom prostoru uz smanjenu fizičku aktivnost i više vremena provedenog pred ekranima.

Prema studiji, globalna stopa kratkovidnosti kod djece i adolescenata gotovo se utrostručila između 1990. i 2023. godine te je porasla na 36 posto. Ovaj porast posebno je izražen u Aziji, gdje 85 posto djece u Japanu i 73 posto u Južnoj Koreji pati od ovog problema, dok je u zemljama poput Velike Britanije i SAD-a taj postotak oko 15 posto.

Jedan od razloga zašto je kratkovidnost češća u azijskim zemljama jest rani polazak u školu. U nekim dijelovima Azije, djeca kreću u formalno obrazovanje već s dvije godine, što znači više vremena provedenog u zatvorenom i manju izloženost prirodnom svjetlu te tjelesnoj aktivnosti na otvorenom.

Također, istraživači su primijetili razlike između djevojčica i dječaka. Naime, djevojčice su u većem riziku od kratkovidnosti jer općenito provode manje vremena vani u odnosu na dječake, posebice u školskim godinama.

Kratkovidnost kao posljedica modernog načina života

Stručnjaci naglašavaju da porast kratkovidnosti nije samo problem vida već odražava šire promjene u načinu života djece. Profesor Nathan Congdon sa Sveučilišta Queen’s u Belfastu upozorava da manjak vremena na otvorenom i previše vremena pred ekranima može biti znak dubljih problema u svakodnevnim navikama djece. "Kratkovidnost je poput kanarinca u rudniku ugljena – pokazatelj štetnih promjena u načinu života djece", objašnjava Congdon.

Britanski stručnjaci preporučuju da djeca provode barem dva sata dnevno na otvorenom, posebno između sedme i devete godine, kako bi se smanjio rizik od razvoja kratkovidnosti. Iako nije potpuno jasno je li prirodna svjetlost ili vježbanje na otvorenom ključan faktor, jasno je da boravak vani doprinosi zdravlju dječjih očiju.

Utjecaj genetike na kratkovidnost

Iako je kratkovidnost uvelike povezana s okolišnim čimbenicima, postoji i genetska predispozicija. Djeca čiji su oba roditelja kratkovidna imaju gotovo triput veći rizik od razvoja ove bolesti, dok je rizik za djecu s jednim kratkovidnim roditeljem 1,5 puta veći. Prema riječima dr. Janice Lam, dječje oftalmologinje iz Nacionalne bolnice u Singapuru, to znači da roditelji s ovim stanjem trebaju obratiti posebnu pažnju na razvoj vida svoje djece.

Kratkovidnost se ne može izliječiti, ali se može korigirati naočalama ili kontaktnim lećama. Ipak, najvažnija preporuka stručnjaka jest prevencija. Roditelji bi trebali poticati svoju djecu da provode što više vremena na otvorenom, izbjegavaju prekomjerno korištenje ekrana i redovito idu na preglede vida, posebno kada dijete krene u školu.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2050. više od polovice svjetske populacije patiti od kratkovidnosti, što ovaj problem čini globalnim zdravstvenim izazovom.