TRAGEDIJE koje su se ovog ljeta dogodile u Hrvatskoj još su jednom pokazale koliko se nesreće u vodi mogu dogoditi brzo i bez upozorenja. Početkom srpnja na imotskom području utopilo se malo dijete nakon što je upalo u bazen ispred obiteljske kuće. Samo nekoliko dana kasnije život je izgubilo i dijete u Zagrebačkoj županiji, koje je tijekom igre palo u iskop ispunjen vodom u neograđenom dvorištu.

I smrt četverogodišnje djevojčice iz Austrije, koja se utopila u Italiji, bolan je podsjetnik da su ovakve tragedije moguće u svega nekoliko trenutaka te da se djeca najčešće ne utapaju uz viku, zapomaganje i mahanje rukama. Sve se obično odvija potpuno tiho, čak i kada su roditelji udaljeni svega nekoliko metara.

Posljedice utapanja mogu biti trajne

Na odjel intenzivne medicine bečke klinike Donaustadt svake godine primi se između pet i sedam djece nakon nesreća tijekom kupanja. Svaki peti takav slučaj završava smrtnim ishodom, a djeca koja prežive često ostaju s trajnim posljedicama, piše austrijski Heute.

Thomas Wagner, intenzivist i voditelj odjela za djecu i mlade, upozorava da bi se velik broj tih tragedija mogao spriječiti stalnim nadzorom i ranim učenjem plivanja.

"Mala djeca zbog razvoja motorike ne mogu podignuti glavu iz vode kada počnu tonuti. To se može dogoditi čak i u vodi dubokoj svega nekoliko centimetara, primjerice u dječjem bazenu", objašnjava liječnik.

Tri minute pod vodom mogu ostaviti teške posljedice

Posljedice utapanja mogu biti vrlo ozbiljne. Već tri minute bez dovoljno kisika mogu uzrokovati teško oštećenje mozga.

"U takvim situacijama mozak više ne može normalno funkcionirati. Tijekom liječenja pokušavamo spriječiti daljnje pogoršanje oštećenja", kaže Wagner.

Posebno su opasni privatni bazeni i vrtna jezerca, gdje se događa dvostruko više nesreća nego na javnim kupalištima. Zato su ograda i brava koju dijete ne može samo otvoriti među najvažnijim sigurnosnim mjerama. Cerade nisu dovoljna zaštita, a ljestve i tobogane trebalo bi ukloniti kada se bazen ne koristi.

Nadzor je najvažniji

Osoba koja istodobno pazi na više djece ne smije se oslanjati na to da će ih čuti ili da će je dozvati ako nešto pođe po zlu. Dovoljan je kratak odlazak na toalet ili pogled na mobitel da se dogodi tragedija.

"Mora se jasno odrediti jedna osoba koja će biti zadužena isključivo za nadzor djece u vodi", ističe Wagner.

Njegov najvažniji savjet odnosi se na situacije kada dijete iznenada nestane iz vidokruga.

"Ako dijete nestane, prvo ga potražite u vodi. Mnogi roditelji najprije krenu pretraživati kuću, zbog čega se utapanje u privatnom okruženju često prekasno primijeti", upozorava.

Plivačka pomagala nisu dovoljna

Uz nedostatak nadzora, neznanje plivanja jedan je od glavnih uzroka nesreća. Wagner savjetuje da se djeca što ranije privikavaju na vodu.

"Osnovne vještine mogu usvojiti već s tri godine", kaže.

No ni djeca koja znaju plivati nisu potpuno sigurna. U neuobičajenim situacijama, zbog valova, straha ili panike, mogu zaboraviti ono što su naučila. Rukavići i druga plutača mogu pružiti dodatnu sigurnost, ali nikada ne smiju biti zamjena za budan nadzor odraslih. Malu djecu treba učiti da u vodu ulaze isključivo u pratnji odraslih, a starija bi trebala plivati u paru.

Što učiniti ako dijete potone?

Ako dijete potone, treba odmah reagirati. Potrebno je pozvati hitnu pomoć, a ako dijete ne diše, odmah započeti s umjetnim disanjem.

"Najvažnije je što prije upuhati zrak u pluća djeteta ako ne diše", kaže Wagner.

Zato stručnjak preporučuje svim roditeljima da završe tečaj prve pomoći. U takvim situacijama upravo brzina reakcije može odlučiti o ishodu.