Lijepa i uvijek nasmijana radijska i televizijska voditeljica, tridesetsedmogodišnja mama tri tjedna stare curice Tjaše, otkriva nam kako se snalazi u prvim tjednima majčinstva. 

 

 

Neku posebnu metodu nemam... Moram priznati da imam sreću i spavam jako dobro. Beba ima prilično dobar ritam spavanja, preko dana zna spavati po četiri sata u komadu tako da mi bude čudno koliko slobodnog vremena imam, a preko noći se ponekad  probudi samo dva puta , ponekad tri ili rijetko četiri puta, ali čim je sita zaspi k'o top ... pa se i ja uspijem odmoriti. Kada je sita spava, ali za sada kao da više voli spavati preko dana...ne smeta joj ni svijetlo ni buka, voli šušur oko sebe. Naravno da mi se tu i tamo skupi umor pa dok ona jede ja kljucam nad njom,  ali to je zanemarivo...tak' i tak' ne moram na posao pa nema nervoze oko toga hoću li se uspjeti odmoriti ili ne.

 

Koliko vam pomaže partner? 

 

Marko mi pomaže koliko god može. Preko tjedna posao čini svoje pa se vidimo tek navečer, ali čim dođe doma posveti se Tjaši , a vikendom se zato odmaramo i uživamo svi zajedno. Što se tiče ovih ostalih stvari, snalaženja na početku...puno nam  je pomogla prijateljica Sandra koja je medicinska sestra i pokazala nam je sve oko kupanja i svih ostalih sitnica, a i kad god me nešto zanima ona ima spreman odgovor. I naravno ostale prijateljice koje već imaju klince mi pomažu svojim iskustvima.

 

 

 

Na početku sam imala mučnine, ali ne prejake i smetali su mi neki mirisi, a što se posebnih želja tiče...nisam imala nekih posebnih. Jedno vrijeme mi je pasala ljuta hrana, a pred kraj trudnoće sam uživala u žvakaćim gumama  i pranju zubi zbog okusa peprminta koji mi je nevjerojatno pasao. Nekih drugih značajnih promjena nije bilo.  Hormoni su bili mirni ;) Marko je rekao da sam to dobro „ishendlala“, a jedna frendica je rekla da sam ipak trebala bolje iskoristiti trudnoću i više zahtijevati. 

 

Porod je prošao super!!! Odlučila sam se za epiduralnu anesteziju i doslovno nisam osjetila ništa...kak se kaže...ni kljun ni klilo...nita nita i sve je prošlo prilično brzo, hvala cijeloj ekipi u bolnici Sveti duh!  Oporavak je na početku bio dosta bolan, ali sve se lagano vraća u normalu.

 

 

 

Mislim da sam za sada prilično kul. Prije poroda sam razmišljala hoće li me uloviti panika pa ću postati neka pretjerano pažljiva i uplašena mama, ali na sreću to se nije dogodilo. Uživam u svakom danu majčinstva sa svojom curicom...već se naveliko šećemo po Maksimiru, malo u kolicima, malo u klokanici, družimo se s frendicama i guštamo.

 

 

Pa promijenio mi se centar svijeta, sad mi je dijete na prvom mjestu i tek sad je zapravo sve nekako sjelo na svoje mjesto. Sreća je potpuna i neizmjerna. A što se stavova tiče...tu nema nekih promjena, uvijek sam bila prilično realna i prizemna, vječiti optimist i nadam se da ću takva i ostati.

 

 

Polako...još je rano o tome govoriti...za sada je sve ok, ali vrijeme će pokazati...Tjaša ipak ima tek tri i pol tjedna...ako već sad odluke počnu padati u vodu što će biti u pubertetu??? 

 

 

O poslu trenutno uopće ne razmišljam i još neko vrijeme neću niti razmišljati jer želim u potpunosti uživati u majčinstvu,  najljepšem zanimanju na svijetu. A  kad dođe vrijeme za to...natrag  na posao! :)

 

Ako ste mislili pitati...tlače li me svojim savjetima, odgovor je ne ili ja to ne primjećujem . Volim čuti svačije mišljenje, a onda prema nekom unutarnjem osjećaju odlučim što ću poslušati, a što ne. Ono što mi je puuuno ljudi reklo je: „uživaj u svakom trenutku jer vrijeme leti, nećeš se ni okrenuti, a dijete će ti već krenuti u školu“...i toga se držim...uživam!