ODRASTANJE djece donosi brojne izazove, a jedna od faza koje se roditelji možda i najviše pribojavaju jest pubertet. To misteriozno razdoblje, bez jasnog početka i kraja, jednako je teško i za tinejdžere i za njihove roditelje. Upravo je zato objava jedne majke na društvenim mrežama, u kojoj dijeli svoje iskustvo i savjete nakon što je s djecom prošla "krizne godine", privukla veliku pažnju i potaknula lavinu pozitivnih reakcija, piše Blic.

Iako napominje da iskustvo nije kod svih isto, iz razgovora s drugim roditeljima izvukla je zaključke koje je odlučila podijeliti kako bi ohrabrila one koji se tek spremaju za ovo poglavlje.

"Pubertet dođe bez jasne najave, samo vas počnu više ne tražiti, niste im potrebni jednako kao do jučer. To je teško razdoblje za vezane roditelje koji ne prepoznaju svoje dijete i teško se snalaze s hladnoćom i odbacivanjem."

Turbulencije i postavljanje granica

"Neki popuštaju u školi, neki ne, ali su turbulencije velike. Što ste spremniji na novo, bit će vam lakše. Kad popuste u školi, kad imaju želju sve isprobati, prkositi vam, udaljiti se, praviti se da su sami na svijetu, kad ispituju vaše granice i svoje moći, treba im donekle dati slobode, ali opet imati granicu koja im je jasno stavljena do znanja."

"Utjecaj društva postaje ogroman, bitno je kad smo najljući da ne izgubimo posljednju nit povjerenja s djetetom, da ne odustanemo od njih, da im nastavimo pričati o životu i kad nas odbijaju, i kad nam govore da nas ne slušaju, ja bih to nazvala da im držimo glavu iznad vode i dok tonu."

Kada se trud počinje isplaćivati

U jednom trenutku, objašnjava, djeca se počinju navikavati na svoje "novo ja". Iako se i dalje bune, roditelji mogu primijetiti da su njihove riječi imale utjecaja, čak i kad se činilo da ne slušaju.

"Ako niste bili odustali od njih i nisu vas rasturili, vi počinjete vidjeti plodove svog rada. Ja sam to kod kćeri vidjela na kraju 8. razreda. I dalje društvo ima veliki utjecaj, ali im treba 'kljucati' sa strane i kad god se razočaraju, netko ih povrijedi, uvijek će nas tražiti, ako smo bili uporni i pokazali da smo na raspolaganju", navodi majka.

Pravi preokret, prema njezinom iskustvu, događa se u srednjoj školi.

"Odjednom, s polaskom u treći razred srednje škole djeca sazrijevaju i možete točno vidjeti što ste i koliko radili s njima. Polako počinju ponavljati vama vrijednosti koje ste im ulijevali godinama, i kad su se bunili, i kad su se ljutili. Odjednom vidite mlade ljude koji znaju uzroke i posljedice, koji imaju zdrave ambicije, izgrađena moralna načela i principe."

"Dakle, osnovno što mi, roditelji, trebamo naučiti je savladati bijes, tugu i nevjericu, kad se krenu udaljavati, da im nikad ne prestanemo savjetovati i pričati. Povrh svega, da im pokazujemo ljubav i strpljenje i podršku i kad se čini da im nije potrebna", zaključuje.

"Baš mi je trebalo ohrabrenje"

Njezini savjeti naišli su na brojne pozitivne reakcije roditelja koji prolaze ili su već prošli slične situacije sa svojom djecom, a mnogi su istaknuli da im je ovakvo ohrabrenje bilo prijeko potrebno.

"Sazrijevamo s našom djecom. Ono što kćeri toleriram, ranije nikome drugome ne bih. Nema ljutnje kada ona ne pozove, pozovem prvi. Kažem joj što mislim, ali ne pritiskam, prepuštam joj da sama donese važne odluke, ne predbacujem joj za pogreške koje napravi", podijelio je svoje iskustvo jedan otac.

Drugi se nadovezao s ključnom porukom o važnosti komunikacije.

"Pričati, pričati i samo pričati. Po više puta isto. Kad god ih uhvatite u raspoloženju. Kada ostanu sami, zabave, kafići, izlasci, ekskurzije, ostaje im samo ono što ste im pričali... I to jedino možete", zaključio je.