KERRY DAVIES, 39-godišnjakinja iz Crewea tvrdi da ne vjeruje u postavljanje pravila djeci, 9-godišnjem Zacharyju i 13-godišnjem Gabrielu, te ih radije upozorava na posljedice njihovih postupaka. A kada je u pitanju obavljanje stvari po kući, kaže da će uvijek pronaći najlakšu opciju.

"Sebe nazivamo "lijenim" roditeljima jer je fokus uvijek na tome da radimo što je manje moguće. Ako djetetu jednostavno kažete "ne", ono će prirodno poželjeti uraditi baš to i pomicati granice. U našoj kući jednostavno nema puno pravila koja se uopće mogu kršiti", objasnila je Kerry.

Kaže da ne govore djeci u koliko sati moraju ustati niti da moraju napraviti domaću zadaću, kao što im ne ograničavaju vrijeme pred ekranom

"Imamo ladicu za grickalice iz koje dječaci uzimaju što žele i koliko žele. Nekih dana ne uzmu ništa, drugi dan će pojesti cijelu kutiju Jaffa keksa. Dakle, jedu što vole, ali nijedan od naših dječaka nema višak kilograma. I uvijek večeramo zajedno kao obitelj za stolom, svake večeri bez iznimke", objasnila je.

Dječaci često imaju pravo birati što će jesti, a ona im ponudi dvije do tri opcije na izbor

"Svaki petak jedemo hranu iz dostave, obično curry ili pizzu. Za ručak ih potičem da ga sami naprave. Pokažem im prvi put i onda im kažem da od idućeg puta rade sami, iako nadgledam. I sami pakiraju svoju užinu za školu", kaže.

Otkrila je i navike s odlaskom na spavanje i jutarnjim buđenjem

"Gabriel će ostati budan do 1 ili 2 poslije ponoći igrajući igrice, zatim će spavati do 2 poslijepodne sljedećeg dana, ali to je u redu ako nema zašto ustajati", objasnila je, kazavši da je, naravno, drukčije kad je sutradan škola.

Ne vode računa o vremenu koje djeca provedu ispred ekrana. Također, nije im pomagala za vrijeme lockdowna, kad su djeca pratila online nastavu. "Sami su sve odrađivali", rekla je.

Kad je čišćenje u pitanju, i tu je vrlo praktična

"I s čišćenjem pokušavam minimalno raditi. Kuća je čista i uredna, ali kupit ću dezinfekcijske maramice umjesto sredstva za čišćenje. Tako štedim mnogo vremena. Dječaci pospremaju krevete i održavaju svoje sobe urednima. Radim puno radno vrijeme pa nemam vremena za peglanje, samo izvadim stvari iz perilice ili sušilice i objesim ih", objasnila je.

"Ako dječaci imaju napadaj bijesa, obično ih ignoriramo. Nismo savršena obitelj, svađamo se, ali pustit ćemo ih da se dure dok se ne ispričaju i onda idemo dalje. Kevin i ja ćemo uvijek pronaći najlakši način da nešto učinimo, takvi smo. Ali mislim da pretjerano zaštitnički roditelji odgajaju nesigurnu djecu i morate ih izložiti stvarnom svijetu jer će inače doživjeti veliki šok. Pokušavamo ih potaknuti da požele biti bolji, ali sve se svodi na njih", zaključila je.