Foto: 123rf

"PRIJE nego što sam postala majka, uvijek sam zamišljala da ću postati mama dječaka. Nisu to bili veliki snovi, no kad sam zatrudnjela znala sam da mi se želja neće ostvariti. Nosila sam curicu, ali daleko od toga da sam bila tužna. Danas kad se toga sjetim ne mogu ni zamisliti da je bilo drugačije. A posebno me veseli kad vidim da se sve više priča o tome da se odgoju djevojčica treba pristupiti na malo drugačiji način. Da ih se ne treba tretirati kao princeze nego od malena učiti da budu snažne i samostalne. Takav odgoj želim i svojoj djevojčici iako svi mi, kao društvo, doista više ne bismo smjeli gledati na djecu kao na djevojčice ili dječake, nego djecu koja će jednoga dana izrasti u odrasle ljude i biti stupovi društva u ne tako dalekoj budućnosti.
I zato nije problem samo način na koji ćemo odgajati djevojčice, jer ako će one postati snažnije i samouvjerenije, a dječaci nastaviti biti još snažniji i imati još više prava da budu tipične, drske muškarčine bez suza, neće li to zapravo dovesti do još veće neravnoteže?" zapitala se mama Rachael Rochford koju je jedna ne baš atipična rečenica nagnala na razmišljanje.

Kad je čula da dječaci moraju biti odgovorni za svoje akcije, malo se zamislila.

"Kako se danas čini, dječacima se manje gleda kroz prste kad pogriješe, češće ih se potiče da djeluju snažno i bezobzirno, pravi su im osjećaji često nedozvoljeni te ih se sustavno potiče da se ponašaju kao 'pravi muškarci'.

I dok netko može reći da takav čvrst stav možda nije usmjeren na male dječake, nego muškarce, zar to ne stvara još jednu neravnotežu? Zar će netko odgajati svog sina prvo ovako, a poslije onako? Ili bi bilo logično od prvog dana pronaći zlatnu sredinu, nevezano za spol?

Početak odgoja dobre osobe počinje kod kuće, od prvog dana.