NAKON pretjerano kontrolirajućih "helikopter-roditelja" i zaštitničkih "roditelja koji uklanjaju sve prepreke pred djecom", sve više pažnje privlači novi odgojni stil, roditelji meduze. Riječ je o pristupu u kojem djeca imaju gotovo potpunu slobodu odlučivanja, a njihovo zadovoljstvo uvijek je na prvom mjestu. Stručnjaci, međutim, upozoravaju na moguće negativne posljedice.

Kod roditelja meduza sve je podređeno potrebama i željama djeteta. Pravila gotovo da ne postoje, a ako i postoje, često se zanemaruju. Roditelji nastoje izbjeći sukobe i brzo popuštaju kako bi dijete bilo zadovoljno. Takav pristup često proizlazi iz želje da djetetu pruže ono što su sami propustili u djetinjstvu, zbog čega postavljanje granica postaje iznimno teško.

Tigrovi, meduze i dupini

Još 1960-ih psihologinja Diana Baumrind definirala je tri osnovna stila roditeljstva: autoritarni, demokratski i popustljivi. Kasnije ih je psihijatrica Shimi Kang preimenovala prema životinjama, tigrovi, meduze i dupini.

• Roditelji tigrovi su autoritarni i strogi, postavljaju vrlo visoke zahtjeve i odlučuju umjesto djeteta, ne dopuštajući mu da bira svoj put.
• Roditelji meduze su popustljivi, daju potpunu slobodu i ne nameću pravila ni odgovornosti.
• Roditelji dupini ciljaju na ravnotežu između autoriteta i podrške. Poštuju djetetovu neovisnost, ali postavljaju jasne granice primjerene njegovoj dobi.

Posljedice popustljivog odgoja

I strogi tigrovi i popustljive meduze mogu odgojiti djecu koja se teško snalaze u životu. Djeca tigrova često ne znaju što žele jer su navikla na to da roditelji odlučuju umjesto njih, dok djeca meduza odrastaju bez discipline i teško prihvaćaju tuđe granice.

"Djeca popustljivih roditelja ne razvijaju osjećaj odgovornosti niti uče poštovati pravila. Kada u stvarnom životu shvate da ne mogu uvijek dobiti ono što žele, često se javljaju tjeskoba, frustracija i problemi sa samokontrolom", objašnjava stručnjakinja za odgoj Sarah Ockwell-Smith.

Kako postati roditelj dupin

Dječja neuropsihologinja Rachel Hoffmann savjetuje da se djetetu dopusti samostalno odlučivanje unutar jasno postavljenih granica. Roditelj može, primjerice, odlučiti što će se jesti, a djetetu ponuditi izbor između tri vrste voća ili dvije majice. Tako dijete stječe osjećaj autonomije, a roditelj zadržava potrebnu kontrolu.

Takva ravnoteža discipline i slobode temelj je stila roditeljstva koji podržava zdrav razvoj i priprema dijete za stvarni život.