NESTRUKTURIRANA igra je igra bez unaprijed određenih pravila. Nema organiziranih timova, uniformi, trenera i animatora. To je spontana, često izmišljena i na licu mjesta konstruirana aktivnost, promjenjiva s odmakom dana. To je vrsta igre koju možete primijetiti kod malih psića, kad jure jedni druge po dvorištu u beskrajnim krugovima ili kod grupe djece koji se igraju satima u kuli koju su izgradili od starih kutija za pakiranje.

Nestrukturirana igra je zabavna, u to nema sumnje, ali istraživanja nam također govore da je izuzetno važna za razvoj dječjih tijela i mozga. Jedan od najboljih načina za poticanje nestrukturirane igre kod male djece je pružanje igračaka otvorenog tipa ili igračaka koje se mogu koristiti na više načina.

Evo 5 razloga zašto je nestrukturirana igra ključna za djecu.

Na važne načine mijenja strukturu mozga

Dr. sc. Sergio Pellis, stručnjak za neuroznanost igre, napominje da igra zapravo mijenja strukturu mozga u razvoju na važne načine, jačajući veze neurona u prefrontalnom korteksu, području mozga koji se smatra izvršnim kontrolnim centrom odgovornim za rješavanje problema, izradu planova i reguliranje emocija.

Budući da nestrukturirana igra uključuje isprobavanje različitih strategija bez posebnih ciljeva ili ozbiljnih posljedica, djeca i druge životinje mogu vježbati različite aktivnosti tijekom igre i vidjeti što će se dogoditi.

Kad je dr. Pellis usporedio štakore koji su se igrali kao mladunci sa štakorima koji nisu, otkrio je da, iako su štakori lišeni igre mogli izvoditi iste radnje, štakori s iskustvom u igri mogli su reagirati na svoje okolnosti fleksibilnije, fluidnije i brzo.

Činilo se da su im mozgovi "plastičniji" i sposobniji za ponovno povezivanje jer su nailazili na nova iskustva. Stručnjaci kažu da nas nestrukturirana igra uči kako se nositi s neočekivanim, što je izuzetno važna vještina u današnjem neizvjesnom svijetu.

Igra aktivira cijeli neokorteks

Sad znamo da na ekspresiju gena (bez obzira je li gen aktivan ili ne) utječu mnoge različite stvari u našim životima, uključujući naše okruženje i aktivnosti u kojima sudjelujemo. Dr. sc. Jaak Panksepp, profesor na Sveučilištu Washington proučavao je igru ​​na štakorima.

Otkrio je da čak i pola sata igre utječe na aktivnost mnogih različitih gena i aktivira vanjski dio mozga štakora poznat kao neokorteks, područje mozga koje se koristi u višim funkcijama kao što su razmišljanje, jezik i prostorno razmišljanje. Ne znamo sa sigurnošću da se to događa kod ljudi, ali neki istraživači vjeruju da se to vjerojatno događa.

Uči djecu pozitivnoj interakciji s drugima

Nekad se smatralo da je igra životinjama jednostavno vježba kako bi one postale učinkovitiji lovci. Međutim, dr. Pankseppova studija igre na štakorima dovela ga je do zaključka da igra ima sasvim drugu funkciju: podučavanje mladih životinja kako da komuniciraju s drugima na pozitivne načine. Vjerovao je da igra pomaže u izgradnji prosocijalnog mozga.

Djeca koja se igraju često su bolji učenici

Društvene vještine stečene igrom mogu pomoći djeci da postanu bolji učenici. Istraživanje je pokazalo da su najbolji prediktor akademske uspješnosti u osmom razredu bile društvene vještine djeteta u trećem razredu. Dr. Pellis napominje da "zemlje u kojima djeca imaju više odmora obično imaju veći akademski uspjeh od zemalja u kojima je stanka manja."

Nestrukturirana igra pokreće djecu

Svi se brinemo da naša djeca dobivaju premalo fizičke aktivnosti jer provode veliki dio svog vremena zalijepljena za svoje elektroničke uređaje dok vježbaju samo palčeve. Nestrukturirana igra, bilo trčanje uokolo po dvorištu, penjanje na drveće ili igranje i komercijalnim igraonicama u školama ili javnim parkovima, znači kretanje cijelog tijela. 

Tjelesna aktivnost pomaže djeci u održavanju zdrave tjelesne težine i bori se protiv razvoja dijabetesa tipa 2, povećavajući osjetljivost tijela na hormon inzulin.

U današnjem užurbanom svijetu, za roditelje i djecu je primamljivo ispuniti svaku minutu svog dana strukturiranim aktivnostima - od satova španjolskog prije škole do nogometnih i košarkaških treninga nakon i niza posebnih predavanja i kampova tijekom vikenda i ljetnih praznika. Ne sjetimo se izdvojiti vrijeme za nestrukturiranu igru, vrijeme za okupljanje djece bez apsolutno ničega planiranog i bez posebnih ciljeva na umu osim zabave, piše Motherly.