OSJEĆAJ ogorčenosti poznat je svima. Može se pojaviti u partnerskim odnosima, na poslu, ali i u odnosu roditelja i djece. Prema dr. Geneu Beresinu, ogorčenost kod djece nastaje kada se osjećaju nepravedno tretiranima, a s vremenom može narušiti njihovo povjerenje i odnos s roditeljima.

U nastavku otkrijte koje roditeljske navike mogu potaknuti ogorčenost i kako ih zamijeniti zdravijim pristupima.

Nedosljedno roditeljstvo

Djeca trebaju strukturu i predvidljivost. Kada su roditelji ponekad preopušteni, a ponekad pretjerano strogi, djeca postaju zbunjena i nesigurna. "Djeca trebaju strukturu i dosljednost, baš kao što to imaju u školi", kaže dr. Gene Beresin. Ključno je dosljedno primjenjivati pravila i posljedice.

Neispunjena obećanja

Zaboravljanje obećanja, čak i ako je razlog opravdan, kod djece može izazvati razočaranje. Psihologinja Keneisha Sinclair-McBride savjetuje: "Priznajte pogrešku, izrazite razumijevanje i ponudite novi plan".

Nametanje vlastitih očekivanja

Roditelji često projiciraju vlastite neostvarene snove na djecu, vjerujući da to čine iz ljubavi. No, djeca tada mogu osjećati da nisu dovoljno dobra ako ne slijede iste ciljeve. Podržite njihovu jedinstvenost i interese.

Pretjerana kontrola

"Nitko ne voli da ga se stalno nadzire", kaže dr. Gene Beresin. Roditelji koji pokušavaju imati potpunu kontrolu nad školom, društvom i digitalnim životom djeteta zapravo narušavaju povjerenje i samostalnost. Djeci je potrebna prilika da pogriješe i nauče iz toga. Umjesto stalnog nadzora, pružite strukturu i budite tu kada vas trebaju.

Umanjivanje dječjih osjećaja

Kada dijete izrazi nezadovoljstvo, roditelji često reagiraju vlastitom frustracijom. Psihologinja Ann-Louise Lockhart za HuffPost ističe da to može dovesti do osjećaja da djetetove emocije nisu važne. Umjesto toga, priznajte djetetove osjećaje, pokažite razumijevanje i izrazite zahvalnost za zajedničke trenutke.

Favoriziranje jednog djeteta

Čak i kada to nije namjerno, djeca mogu osjetiti da je brat ili sestra povlašten/a. Važno je redovito razgovarati s djecom i slušati njihovu perspektivu. Ako primijetite promjene u ponašanju – ljubomoru, prkos ili povlačenje – otvoreno pitajte što ih muči i provedite više individualnog vremena s njima.

Donošenje zaključaka umjesto slušanja

Roditelji ponekad pretpostavljaju da znaju što se događa s djetetom, a da ga ne pitaju. No djeca žele da ih se vidi i čuje. Postavljajte pitanja o njihovim interesima, školi, osjećajima. Budite mentalno i emocionalno prisutni, bez osude i zaključaka.

Nedostatak isprike

"Roditelji griješe, i to je normalno", kaže dr. Beresin. Ali izostanak isprike djeci šalje poruku da njihove emocije nisu važne. Priznajte pogreške, pokažite žaljenje i objasnite kako ćete idući put postupiti bolje. Time djecu učite odgovornosti i iskrenosti.