Očajan apel mame čiji sin uživa u "ženskim" stvarima

Očajan apel mame čiji sin uživa u "ženskim" stvarima

Foto: Facebook

"MOJ sin odmalena voli curičaste igre, obožava imati nalakirane nokte i oblačiti se u suknjice", počela je svoj post mama Devon Berryann kojeg je napisala ispod fotografije njenog sina u suknjici od tila. 

"On nama najotvorenije govori da voli dječake, da će se jednoga dana oženiti za jednog i da će posvojiti bebu. Možda će jednoga dana nadrasti te svoje želje. A možda i neće... No ja ga prihvaćam upravo takvog kakav on je, jer želim da, ako jednoga dana i usliši svoje želje, bude baš to što jest i da mu svojim prihvaćanjem omogućim da bude dovoljno svjestan sebe i nas koji ga volimo i koji ćemo ga uvijek podržavati. 
 
Neki dan je opet došao iz škole uplakan jer su ga dječaci zadirkivali. Odlučila sam da je bilo dosta toga, da moram s njim početi razgovarati o tome koliko ga mi volimo i poštujemo, ali koliko će ga okolina poštivati, na to ga tek moramo priviknuti. U jednom momentu pred očima sam vidjela scenu njega kao velikog, ali s težnjama kakve danas ima, i uplašila sam se, stvarno uplašila svih mogućih situacija u kojima bi se mogao naći. Tada sam pomislila da bi možda bilo dobro da ga ipak pokušamo odgovoriti od svih tih njegovih malih strasti, ali ne, sjetila sam i svih razloga zašto mu to jednostavno ne želimo priuštiti. 
 
Jer sve to što on voli njega čini istinski sretnim. Jer znam da kada bi mu to išli braniti da bi bio tužan. Silno tužan. Stvarno ne želimo našeg sina učiti da glumi nešto što nije. Jer u suštini, on je dijete koje je isto kao i druga djeca. On će biti čovjek kao i SVI drugi. On je nježan, zabavan, trudi se usrećiti sve oko sebe, uživa u svemu što radi. Da, ima te svoje radosti koja možda nisu tipične većini društva, ali u kojoj godini živimo? Kada će društvo više prestati upirati prstom u svakog tko je imalo različit?

Lomim se između toga da ga pustim da bude ono što jest, ili da ga tjeram da bude ono što on nije samo da bi ga društvo prihvatilo. Shvaćate li koja je to kontradikcija, birati između sreće i tuge svog vlastitog djeteta, birati između toga da on bude sretan ili da društvo (jednakih) bude sretno!
Zasad još ne znam što nam budućnost nosi, ali znam jedno: molim vas, pomognite da društvo postane bolje. 
 
Moj sin je dovoljno dobar, on je predivan, bolji od društva koje ne prihvaća različitosti. Molim vas da jedan po jedan učinite naše društvo boljim". 
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara