U DJEČJIM vrtićima odavno postoji problem spavača i nespavača. Dok neka djeca jedva dočekaju spavanje nakon ručka, druga se nikako ne mogu umiriti i zaklopiti oči na barem sat vremena. O tom pitanju povela se rasprava na stranici udruge SIDRO, koja okuplja odgojitelje iz čitave Hrvatske.

"Radim dvanaest godina ovaj posao u istom vrtiću, razgovaram s kolegicama iz drugih vrtića, prevrćemo stručnu literaturu i nikako ne možemo objasniti razloge zbog kojih bi uprava mog vrtića i starije kolegice uporno zahtijevale da sva djeca u vrtiću spavaju", napisala je jedna odgojiteljica.

Iako se slaže da je dnevni odmor važan, napominje: "Ne mogu razumjeti prisilu da djeca, koja nemaju potrebu za snom, dva sata nepomično leže."

Odgojiteljica je svjesna da u vrtićima nisu uvjeti koji bi mogli osigurati da se zadovolje potrebe spavača i nespavača, ali smatra da je po tom pitanju potrebno nešto mijenjati. U raspravu su se uključile mnoge odgojiteljice iz zemlje i otkrile kako se one nose s tim problemom.

"U skupini je 23 djece. Dvanaestero predškolaca uopće ne liježe, već su za stolovima. Ostali su u krevetima obično oko 13 sati. Slikovnicu ili priču prije odmora slušaju svi. Potom predškolci, ako žele, pet do deset minuta odmore glavice na jastučićima za stolom, a zatim slijede aktivnosti pripreme za školu, likovni doživljaj pročitanog, tihi razgovor o pročitanom i mirne igre za stolovima. Nije nimalo lako, zahtijeva veliki angažman, ali funkcionira", podijelila je svoju metodu jedna odgojiteljica.

"Rješavamo problem tako da odgajatelj čini čudesa, kao i obično"

"Imala sam nespavača u skupini prvi put prije 25 godina. Tada je bila mješovita starija skupina, 35 upisane djece. Bilo je i djeci i meni ljepše i lakše da oni koji nemaju potrebu za spavanjem vrijeme provedu odmarajući se u mirnim aktivnostima. Takav sam pristup dalje uvijek primjenjivala, bez obzira na to je li dijete predškolac, osluškujući potrebe djece", nadovezala se druga.

"Rješavamo tako da odgajatelj čini čudesa, kao i obično. Predškolarce dižemo nakon pola sata, vučemo stolove na hodnik i istovremeno smo u dvije prostorije. To jako sve ovisi o materijalnim uvjetima, ne može uprava riješiti taj problem ako nema gdje, ako nema dvoranu ili dodatnog odgajatelja ili posebnu prostoriju za tu djecu. Radi se prvenstveno o sigurnosti djece", tvrdi treća.

"I ja sam protivnik spavanja, a radim u vrtiću, u starijoj skupini. To je mojoj djeci jako ružna uspomena iz vrtića", kaže četvrta.

Neke vide srž problema u nepoštivanju državnog pedagoškog standarda.

"Da je broj djece prema dobi i kvadraturi po DPS-u ostao isključivo na odgojiteljevoj volji i kreativnosti, dakle, borite se za rješavanje problema", poručuje peta.

"Sva djeca trebaju leći i odmarati od 12:30 do 14"

Naravno, ima i onih odgajatelja koji smatraju da se djeca moraju odmoriti.

"Svaki pedijatar, doktor i razborit čovjek zna da je popodnevni odmor za svakog dobar, a posebno za predškolsko dijete, gotovo neophodan. Ako ih dižete nakon pola sata, naravno da neće ni pokušati zaspati. Ništa dobro ne radite ni djeci ni sebi, samo cirkus. Djeca se ne odmore, oni koji bi htjeli ne mogu od tih koji se ne odmaraju, vi se dodatno izmorite... I što ste napravile? Ništa osim krkljanca i cirkusa. Sva djeca trebaju leći i odmarati od 12:30 do 14. Ništa im neće biti, osim što će im se mozak i organizam odmoriti, a i odgojiteljica će malo predahnuti", tvrdi šesta.

"Po mom dosadašnjem viđenju i shvaćanju, svako dijete ima potrebu za odmorom. Ne mora to nužno biti spavanje, ali odmor tijela. Također, smatram da za dijete nije nužno loše da provede neko vrijeme samo sa sobom. Bez da bude okružen poticajima i nečim što bi "radilo". Već da se tijelo odmara, da se bavi svojim unutarnjim mislima, da malo osluškuje svoje tijelo. Smatram da ne treba svaku sekundu "pozabaviti" dijete i stalno nešto nuditi. Tih sat i pol, dva, često su jako pozitivni za unutarnji mir djeteta. Možda griješim, ali za sada je praksa potvrdila takve stavove", zaključila je sedma djelatnica vrtića.