„ODGOVORNOST je proces koji se uči tijekom života. Odgovornost znači prepoznati i misliti o osjećajima, ponašanju i mislima drugih, ali i samog sebe.  Djeca se uče odgovornosti od svojih roditelja, odnosno roditelji su zaduženi za prenošenje odgovornosti na svoje dijete“, piše Tea Botinčan, mag.educ.rehab., edukant transakcijske analize za udrugu 3L u izvornom članku Savjet stručnjaka: Djeca i odgovornost.
 

 

- misliti o osjećajima drugih i pravedno se odnositi prema ljudima,

- govoriti istinu pa čak i kada to znači priznati pogrešku,

- učiniti pravu stvar čak i kada to znači da neće biti kako mi to želimo i da nećemo dobiti ono što želimo,

 - razvijati samokontrolu,

- voljeti i cijeniti sebe i svoja postignuća, biti zadovoljan vlastitim ponašanjem, onim što možemo činiti i postizati.

 

 

 

Kako dijete raste preuzima odgovornost, primjerice brinući se samo za sebe i svoje zdravlje. No da bi se dijete naučilo odgovornom postupanju, moramo ga pustiti da radi stvari za koje je sposobno. Trebamo procijeniti trenutak kada je dijete spremno za samostalno preuzimanje neke aktivnosti. Trebamo razgovarati s djetetom i dopustiti mu emocije, emocije tuge, straha, ljutnje. Važno je naglasiti da su to normalne reakcije. Na taj se način dijete uči nositi s emocijama.


Da bi uspješno savladalo neki zadatak, djetetu je potrebna podrška. Stupanj podrške u početku je velik, fizički i verbalno, a tijekom savladavanja aktivnosti podrška se smanjuje do nadgledanja i samo verbalnog podsjećanja. Usvajanje aktivnosti trebamo pojednostaviti na korake koji trebaju biti jasni djetetu. Na taj način djeca lakše percipiraju i uče. Kada dijete usvoji neku aktivnost, jača osjećaj osobne kompetencije, svijest o svojim vlastitim snagama i sposobnostima te jača osobnu odgovornost. Ta usvojena aktivnost tada za njih postaje motivacijska aktivnost. Savladavanje pojedinih zadataka u djetetu razvija osjećaj odgovornosti, a ujedno razvija i uvjerenje da doprinose samom sebi. Brinući se samo za sebe i svoje zdravlje, djeca uče brinuti se o svom tijelu, o potrebama svoga tijela te uče voljeti svoje tijelo.

 

Osnovna je zadaća nas roditelja pomoći djetetu u samoostvarenju, u postajanju samostalne, zrele i odrasle osobe. Izazov je utvrditi kada i na koji način prenijeti odgovornost . Ako djeca imaju premalu odgovornost, mogu se osjećati nesposobnima i sumnjati u sposobnosti brige o sebi. S druge strane, ako prerano moraju preuzeti previše odgovornosti, može doći do poteškoća u savladavanju aktivnosti, do osjećaja nesigurnosti i neuspjeha. 

 

Također, vrlo je važno djetetu omogućiti i igru, nevinost i slobodu od odgovornosti jer je to nužan dio razvojne faze djeteta. Na taj način dijete stvara kreativnu energiju i stavlja sebe i svoje sposobnosti na prvo mjesto. Kroz usvajanje sposobnosti razvija pozitivnu sliku o sebi, a samim time jača i odgovornost.

 

Autorica Pam Levin osmislila je pozitivne poruke za svaku razvojnu dob te dozvole koje roditelji trebaju prenositi djetetu verbalno i neverbalno. Prema autorici, pojedina razvojna dob zahtijeva da se nešto nauči, usvoji i taj dio predstavlja napredak za dijete, njegovu zrelost i spremnost za sljedeću fazu. Dakle, to su mogućnosti koje osiguravaju da se dijete razvije u cjelovitu osobu.

Iz tablice u prilogu izvornog članka izdvajamo opće zadatke roditelja ovisno o dobi djeteta: