VIKANJE na dijete jedan je od onih trenutaka roditeljstva koje gotovo nitko ne može izbjeći. Umor, stres, tjeskoba i pritisak svakodnevice ponekad prevladaju, a glas se podigne. No iako je takvo ponašanje razumljivo, stručnjaci za dječji razvoj sve češće upozoravaju da učestalo vikanje ostavlja dugoročne i ozbiljne posljedice na dijete.

Na društvenim mrežama psiholozi i terapeuti dijele konkretne primjere ponašanja kod djece koja često trpe viku i prijekor. Evo osam ponašanja koja se kod takve djece najčešće uočavaju, a možda ih i sami prepoznate.

1. Stalno se ispričavaju – čak i kad nisu ništa skrivili

Djeca koja su izložena čestoj vici razvijaju naviku automatskog ispričavanja. Ona unaprijed pokušavaju spriječiti moguću kaznu, čak i kad su potpuno nevina. Takvo ponašanje često je rezultat straha i stalnog iščekivanja negativne reakcije odraslih.

2. Povećana anksioznost

Djeca koja žive u okruženju u kojem se često viče postaju izrazito napeta i nervozna. Pokazuju znakove anksioznosti poput problema sa spavanjem, nemira, grickanja noktiju, pa čak i pojave tikova. Uvijek su "na oprezu", čekajući novu prijetnju.

3. Težnja perfekcionizmu

U nadi da će izbjeći ljutnju, neka djeca razvijaju perfekcionističke tendencije. Vjeruju da će ih savršenstvo zaštititi od vike i kazne, a svaka pogreška postaje razlog za paniku i osjećaj krivnje.

4. Izbjegavanje odraslih osoba

Djeca koja su često bila izložena vici počinju odrasle doživljavati kao prijetnju. Posebno se boje autoritativnih osoba – učitelja, trenera, odgajatelja – i nerijetko razvijaju nepovjerenje prema bilo kojoj odrasloj osobi.

5. Prestrašenost na svaki glasan zvuk

Kod takve djece često se primjećuje reakcija ukočenosti čim čuju povišen ton, čak i ako nije upućen njima. Instinktivno se trgnu, stisnu i pripremaju se na verbalni napad jer su navikli na takav obrazac.

6. Ne znaju se zauzeti za sebe

Zbog straha od konflikta, djeca koja su često bila predmet vikanja teško postavljaju granice i izražavaju svoje mišljenje. Nauče da moraju šutjeti kako bi bili sigurni i često dopuštaju drugima da dominiraju nad njima.

7. Povlače se i izbjegavaju komunikaciju

Neka se djeca jednostavno "zatvore" – prestanu tražiti pažnju, manje pričaju i sve rjeđe izražavaju svoje potrebe. Takvo povlačenje često je rezultat osjećaja da će njihovo izražavanje biti ismijano, ignorirano ili kažnjeno.

8. Potiskuju osjećaje i emocije

Djeca koja su često bila kažnjavana zbog "neprihvatljivih" emocija – poput tuge, ljutnje ili razočaranja – uče ih skrivati ili potiskivati. Boje se iskreno govoriti o onome što osjećaju jer im je to više puta bilo zamjereno.

Zašto je važno stati i promisliti?

Naravno, svi roditelji griješe. Važno je ne okrivljavati se, već biti svjestan učinka vlastitih reakcija. Ako prepoznajete neka od ovih ponašanja kod svog djeteta, to nije razlog za paniku – već prilika za promjenu pristupa i jačanje međusobnog povjerenja.

Umjesto vike, stručnjaci savjetuju tehniku "pauze", dublje disanje i jasno izražavanje granica mirnim tonom. Djeca najviše uče iz modela ponašanja svojih roditelja – a smirenost, strpljenje i suosjećanje uvijek daju najbolje rezultate.