PSIHIJATRICA i autorica Shimi Kang u svojoj je knjizi navela da postoje tri tipa roditelja, odnosno stila roditeljstva, a jedan od njih je takozvano meduza-roditeljstvo. Kao što samo ime govori, meduza-roditelji su fleksibilni sa svojom djecom, njihovim rasporedima te željama i potrebama.

Roditelji koji na ovaj način odgajaju svoju djecu rijetko koriste kažnjavanje ili neko ozbiljnije postavljanje granica, već su skloniji komunikaciji. To dovodi do povećane privrženosti i povezanosti roditelja i djeteta, zbog čega često možemo čuti da se roditelji koji koriste ovu metodu roditeljstva prema svojoj djeci češće ponašaju poput prijatelja, a ne autoriteta.

Prednosti i nedostaci meduza-roditeljstva

Iako ovakvo roditeljstvo ima određenih prednosti, dovodi i do nekih nedostataka, upozorava Kang. S obzirom na to da su, kako kaže, ovi roditelji popustljivi, vođeni djetetovim zahtjevima i nemaju velika očekivanja, njihov način odgoja može negativno utjecati na neke aspekte djetetovog života.

Iako tehnika odgoja meduza može naučiti djecu da budu fleksibilna, otvorena za promjene i spremna samostalno se boriti za ono što žele, ona možda nije najbolji pristup za sve obitelji, piše Very Well Family. Naime, roditelji meduze mogu se smatrati popustljivima bez kontrole nad svojom djecom. Ovaj stil roditeljstva može imati značajan utjecaj na djetetov razvoj i vještine samoregulacije, a djeca čiji su roditelj koristili ovaj pristup mogu dobiti previše autonomije prije nego što za to budu spremna.

"Razvojno, naša sposobnost razumijevanja problema, planiranja odgovarajućih rješenja i integriranja povratnih informacija u naše donošenje odluka nije u potpunosti razvijena sve do naših ranih do srednjih dvadesetih godina", objašnjava psiholog Scott A. Rot. "Krajnji zadatak razvoja adolescenata je upravo ta neovisnost i autonomija."

Kada roditelj ne provodi granice, ne postavlja rutine ili ne prati posljedice koje rezultiraju određenim ponašanjem, djeca mogu biti manje spremna za donošenje promišljenih odluka. ''Mi u biti impliciramo da su naša djeca sposobna, metaforički rečeno, sagraditi kuću samo najosnovnijim i često potpuno neprikladnim alatima'', objašnjava Roth, koji kaže da takve situacije mogu dovesti do tjeskobe i depresije kod djece, kao i smanjenja samopouzdanja.

Zapravo, studije su pokazale da ovakav način popustljivog roditeljstvo može negativno utjecati na osobni i emocionalni razvoj djeteta.

''Roditelji koji koriste ovu metodu roditeljstva vjerojatno će imati poteškoća u održavanju kontrole te postavljanju granica svojoj djeci. Ovaj stil roditeljstva također će se pokazati teškim ako postoji gust raspored ili rutina koje treba održavati'', dodaje.