MNOGA djeca tijekom odrastanja razviju kompleks manje vrijednosti koji utječe na to kako se osjećaju u društvu drugih i koliko poštuju sami sebe. Postoji mnogo razloga koji bi mogli pridonijeti razvoju ovog kompleksa, a ovih pet je među najčešćima.

Utjecaj roditelja

Kada se roditelji bore s niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem, to može utjecati i na njihovu djecu. Djeca slušaju i "upijaju" savjete svojih roditelja, dok pritom analiziraju uvjerenja o vlastitoj vrijednosti. Ako roditelji stalno sumnjaju u sebe ili negativno govore o svojim sposobnostima, djeca mogu usvojiti slična gledišta, što dovodi do osjećaja manje vrijednosti.

Utjecaj pohvala

Pohvala može biti moćan alat u oblikovanju djetetove slike o sebi, ali nisu sve pohvale jednake. Ako je pohvala nesigurna, dijete može sumnjati u svoju vrijednost. Kada je pohvala pretjerano općenita ili nepovezana sa stvarnim postignućima, ne pruža smislenu potvrdu, prenosi The Times of India. Djeca napreduju na istinskim, specifičnim pohvalama koje priznaju njihov trud i postignuća, izgrađujući zdrav osjećaj vlastite vrijednosti.

Utjecaj maltretiranja i zadirkivanja

Izvan doma djeca se suočavaju s još jednim izvorom potencijalne nesigurnosti: maltretiranjem i zadirkivanjem vršnjaka i druge djece. Bilo da se radi o ismijavanju izgleda, inteligencije ili društvenog statusa, uvredljive riječi i postupci mogu ugroziti djetetovo samopoštovanje. Neprestano ismijavanje i isključivanje iz društva mogu dovesti do osjećaja bezvrijednosti i otuđenosti, dodatno potičući kompleks manje vrijednosti.

Utjecaj negativnih riječi

Riječi imaju ogromnu moć kada dolaze od onih najbližih. Kada roditelji djeci govore da su bezvrijedna ili sebična, to može jako utjecati na njihovo samopoštovanje, prenosi The Times of India. Te negativne riječi oblikuju način na koji djeca doživljavaju sebe i svoje sposobnosti. Čak i povremene primjedbe, izrečene u frustraciji, mogu ostaviti trajni utjecaj na djecu.

Negativan utjecaj usporedbi

Roditelji mogu nesvjesno razviti osjećaj manje vrijednosti neprestano uspoređujući svoju djecu s drugima. Bilo da se radi o akademskim uspjesima, atletskom talentu ili društvenim vještinama, te usporedbe rađaju osjećaj neadekvatnosti i neuspjeha. Djeca mogu osjećati kao da nikad neće biti dovoljno dobra u odnosu na svoje vršnjake ili braću i sestre.