NARCISOIDNI roditelji često pronalaze opravdanja za svoje postupke umjesto da priznaju vlastitu odgovornost. Savjetnica Lisa Sonni objašnjava da takvi roditelji ljubav često uvjetuju time ispunjava li dijete njihove potrebe te djecu mogu doživljavati kao produžetak sebe. Narcisoidni roditelji obično koriste pet obrazaca ponašanja kako bi izbjegli preuzimanje odgovornosti.

Igranje uloge žrtve

Sonni ističe da narcisoidne osobe teško suosjećaju s osjećajima svoje djece i rijetko pokazuju dosljednu i bezuvjetnu ljubav. Kada ih se suoči s njihovim postupcima, mogu preuzeti ulogu žrtve te od drugih tražiti sažaljenje. Čak i kada prekrše obećanje dano djetetu, fokus mogu preusmjeriti na vlastitu povrijeđenost umjesto na posljedice svog ponašanja, piše YourTango.

Vlastite potrebe stavljaju ispred dječjih

Takvim roditeljima potreba za pažnjom i divljenjem može postati važnija od potreba njihove djece. Sonni navodi da se zbog toga teško snalaze u roditeljskoj ulozi i mogu zanemarivati ono što je djetetu potrebno kako bi zadovoljili vlastite potrebe. "Netko tko vas voli nikada se ne bi tako ponašao prema vama", poručuje.

Prebacivanje krivnje

Narcisoidni roditelji mogu pronaći načine da smanje vlastiti angažman, a odgovornost za posljedice prebace na nekoga drugoga.

Sonni kao primjer navodi uskraćivanje financijske potpore nakon prekida odnosa s drugim roditeljem. "Narcis često neće financijski uzdržavati djecu jer misli da time kažnjava drugog roditelja", tvrdi te dodaje da djeca tada postaju sredstvo kojim pokušavaju povrijediti bivšeg partnera.

Iskrivljena percepcija stvarnosti

Narcisoidni roditelji mogu vlastito ponašanje tumačiti sasvim drukčije od ljudi oko sebe i pritom pronalaziti opravdanja za svoje postupke. "Možda misle da svoju djecu uče samostalnosti ili da na djecu ne utječe njihova nedosljednost ili odsutnost", objašnjava Sonni. Takvo samozavaravanje omogućuje im da problem ne vide u vlastitom ponašanju i nastave izbjegavati odgovornost.

Manipulacija i laži

Kada ih drugi suoče s njihovim ponašanjem, mogu jednostavno poricati da su učinili nešto loše. "Ljudima će jednostavno reći da nisu napustili svoju djecu. Govorit će da plaćaju alimentaciju. Neće priznati da svojoj djeci nanose bilo kakvu štetu ili bol", napominje Sonni. Tako odbacuju iskustva i osjećaje drugih te pokušavaju uvjeriti okolinu da za probleme nisu odgovorni.