TEŠKO je slušati vlastito dijete kako izgovara rečenice poput "Nitko me ne voli jer sam ružan/na" ili "Ne mogu riješiti ovaj zadatak, tako sam glup/a". Takve izjave prirodno bude zabrinutost kod svakog roditelja. "Ovi komentari mogu biti uznemirujući i ostaviti roditelje s osjećajem bespomoćnosti ili nesigurnosti oko toga kako reagirati", objašnjava terapeutkinja Sarah Kipnes, piše Parents.com.

Ako je vaše dijete izrazito samokritično, vjerojatno se brinete kako to utječe na njegovo mentalno zdravlje te može li takav stav dovesti do socijalnog povlačenja, tjeskobe i problema u školi. Iznad svega želite znati kako mu pomoći da se nosi s negativnim mislima.

Stručnjaci za dječje ponašanje objašnjavaju zašto djeca mogu biti toliko stroga prema sebi, kako prepoznati taj problem i, najvažnije, kako im pomoći da ojačaju samopoštovanje i stvore pozitivniju sliku o sebi.

Zašto su djeca prestroga prema sebi?

Pretjerana samokritičnost kod djece proizlazi iz kombinacije različitih čimbenika. "Najčešće je riječ o mješavini temperamenta, tjeskobe i društvenih čimbenika koji dovode do toga da su djeca toliko stroga prema sebi", kaže Kipnes.

Normalno je da djeca u određenoj dobi preispituju svoje postupke, no problem nastaje kada samokritika postane ekstremna. "Roditelji trebaju obratiti pažnju kada primijete da se samokritika redovito uvlači u djetetov rječnik", kaže Jocelyn Bibi, terapeutkinja specijalizirana za dječje ponašanje. "Ako samokritika počne negativno utjecati na djetetovo samopoštovanje, vrijeme je za brigu."

Kipnes i Bibi navode nekoliko znakova koji ukazuju da se dijete bori s nezdravom razinom samokritike:

• Čest negativan samogovor, poput izjava "Glup/glupa sam" ili "Ništa ne mogu napraviti kako treba".
• Izolacija od vršnjaka i obitelji.
• Stvaranje detaljnih popisa stvari koje bi željeli promijeniti na sebi.
• Izbjegavanje novih izazova i brzo odustajanje.
• Pretjerana uzrujanost zbog sitnih pogrešaka, poput kidanja domaće zadaće zbog jedne greške.
• Odbijanje sudjelovanja u aktivnostima u kojima se boje neuspjeha.
• Znakovi neraspoloženja, depresije i općenito smanjena interakcija sa svijetom oko sebe.

Što ne reći djetetu koje je prestrogo prema sebi?

Kada primijetite da je dijete pretjerano samokritično, prirodna je reakcija pokušati ga "popraviti" uvjeravanjem da je savršeno i pametno. No takav pristup zapravo ne pomaže, objašnjava Bibi. Umjesto toga važno je razumjeti njegove osjećaje.

Pokušajte reći nešto poput: "Vidim da si tužan/na zbog testa iz matematike. Ispričaj mi više o tome." Prema Bibi, ključno je suzdržati se od nuđenja gotovih rješenja. "Budite znatiželjni i istražujte", savjetuje i dodaje: "Pomozite im da sami pronađu svoje snage."

Kipnes se slaže i dodaje da treba izbjegavati fraze poput "Ne budi smiješan, dobro si" ili "Prestani pretjerivati". Objašnjava da "takvi odgovori mogu kod djece stvoriti osjećaj da ih ne razumijete, zbog čega se mogu povući".

Kako izgraditi pozitivniji unutarnji glas?

Pomoći djetetu znači pomoći mu da oštre kritike u svojoj glavi zamijeni ljubaznijim glasom. Kipnes nudi nekoliko savjeta kako to postići:

• Budite uzor suosjećanja prema sebi. Kada sljedeći put pogriješite pred djetetom, naglas recite nešto ohrabrujuće. 
• Potaknite dijete da preoblikuje negativne misli.
• Zajedno vježbajte pozitivne afirmacije.
• Slavite trud i učenje, a ne samo rezultate.
• Radite na stvaranju obiteljske kulture koja cijeni otpornost, samoprihvaćanje i razvojni način razmišljanja.