SUPROTNO uvriježenom mišljenju, većina roditelja ne gubi kontakt s odraslom djecom zbog okrutnosti ili zanemarivanja. Veza se češće narušava zbog onoga što se naziva anksioznom pretjeranom uključenosti - hiperbudnog angažmana koji proizlazi iz iskrene ljubavi, želje da se pomogne i prikrivenog straha od gubitka povezanosti, tvrdi psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein.

Kada je odraslo dijete zaglavljeno, previše razmišlja ili preispituje svoje životne odluke, određena roditeljska ponašanja mogu nenamjerno potkopati poštovanje i dodatno pogoršati situaciju. Dakle, ovo su tri stvari koje roditelji rade, a zbog kojih gube poštovanje svoje odrasle djece.

1. Previše razmišljate o njihovom životu - više nego oni sami

Kada roditelji zbog pretjeranog razmišljanja počnu zamišljati najgore scenarije, poput pitanja hoće li se dijete snaći ili hoće li se ikada osamostaliti, takve misli se često neprimjetno prenesu u komunikaciju.

"Taj tjeskobni ton, hitnost i stalna zabrinutost osjete se čak i u porukama. Odrasla djeca tada ne čuju brigu, nego pritisak, što ih emocionalno opterećuje i udaljava", objašnjava Bernstein za Psychology Today.

2. Na njihovo pretjerano razmišljanje odgovarate pretjeranim uvjeravanjem

Kada odraslo dijete upadne u mentalnu spiralu oko odnosa, novca, posla ili zdravlja, roditeljima je prirodno požuriti s utjehom i rješenjima. Ipak, psiholog napominje: "Umjerena podrška može biti korisna ako je dijete traži, ali nepozvano uvjeravanje može ga dodatno preplaviti."

Iako roditelj tada ima osjećaj da pomaže, dijete se često osjeća neshvaćeno ili kao da mu se docira, a stalno "spašavanje" slabi njegov osjećaj sposobnosti da se samo nosi s izazovima.

3. Ostajete previše uključeni u probleme koji nisu vaši

"Ako živite od jednog do drugog javljanja, stalno se vraćate na isti problem ili nudite rješenja koja dijete nije tražilo, moguće je da neprimjetno gubite njegovo poštovanje. Pretjerana uključenost može dovesti do toga da dijete izvana pristane ili popusti, ali se iznutra počne udaljavati", navodi Bernstein.

Roditelj nije vođa kriznog tima koji mora rješavati svaki problem - dio života je i dopuštanje odraslom djetetu da uči iz vlastitih pogrešaka.