UPOZNAVANJE svijeta oko sebe zahtijeva otvorenost, poniznost i dobru dozu samosvijesti. Djeca koja te vrijednosti usvoje od malih nogu imaju veće šanse izrasti u suosjećajne i osjetljive ljude. Iako je pojam privilegija mnogima apstraktan ili previše složen za djecu, klinička psihologinja Mariana Plata tvrdi suprotno. Prema njezinim riječima, roditelji koji djecu uče prepoznati vlastite prednosti, razumjeti druge i imati suosjećanja, čine nešto iznimno važno.

Razgovarajte o privilegijama bez nametanja krivnje

Prvi korak je naučiti dijete da prepozna vlastite prednosti, ali bez izazivanja osjećaja krivnje. Važno je razviti svijest o tome da ne živimo svi u istim okolnostima. Psihologinja preporučuje da roditelji podijele vlastite životne priče, kako uspjehe, tako i prepreke koje su morali savladati.

Djeca često gledaju na roditelje kao na nepobjedive junake. Kada im otkrijete i svoje izazove, otvarate im oči prema stvarnosti koja se razlikuje od njihove. Umjesto da im nudite gotove odgovore na teška pitanja, postavite im jednostavno protupitanje: "Što ti misliš?". Na taj način potičete kritičko razmišljanje i učenje iz vlastitog promišljanja.

Suosjećanje se uči kroz svakodnevne situacije

Najbolji način za razvijanje empatije je kroz konkretne primjere iz života. Jedna djevojčica, primjerice, razbila je svoju kasicu-prasicu kako bi prijateljici iz razreda platila školsko mlijeko. Takvi trenuci su idealni za razgovor.

Koristite knjige, filmove, vijesti i svakodnevne događaje kako biste djeci približili različite životne okolnosti. Pitanja poput: "Što bi ti učinio da si bio u toj situaciji?" pomažu djeci da se stave u tuđu kožu i razumiju tuđe osjećaje. Tako stvaraju emocionalnu širinu koja im pomaže i u odraslom životu.

Upoznajte djecu s drugačijim životima

Kako bi razumjela tuđe živote, djeca moraju biti izložena različitim iskustvima. Upoznajte ih s kulturama, običajima i načinima života koji se razlikuju od njihovih. Važno je da izađu iz svog svakodnevnog "mjehura" i uoče da drugi možda nemaju iste mogućnosti ili sigurnost.

Cilj nije da se djeca osjećaju loše zbog onoga što imaju, nego da nauče cijeniti svoje prilike i prepoznaju kada mogu pomoći. Razvijanjem te svijesti djeca postaju sposobna koristiti svoje prednosti kako bi doprinijela zajednici i činila dobro.