RODITELJI često žele pohvaliti svoje dijete i tako ga dodatno ohrabriti. Međutim, iako izrečeno s najboljom namjerom, ponavljanje istih izraza poput "Bravo!" ili "Super!" može imati neželjeni učinak. Takve ocjenjivačke pohvale djeci ne pomažu da razviju unutarnji osjećaj samopouzdanja, već ih često navikavaju da vanjska potvrda bude jedini pokazatelj njihove vrijednosti. Upravo zato je važno razmisliti o načinu na koji govorimo svojoj djeci i uložiti malo više pozornosti u riječi koje odabiremo.

Na svom profilu, edukatorica za odgoj, psihologinja i majka Jaimie Bloch podijelila je savjet: umjesto da djeci neprestano govorimo "Bravo!", važno je koristiti tzv. reflektirajuće pohvale - one koje su usmjerene na trud, proces i napredak, za razliku od evaluacijskih, koje djecu označavaju ili vrednuju isključivo prema ishodu.

"Reflektirajuće pohvale usmjerene su na trud, proces i napredak", navodi psihologinja u objavi. Navodi primjere poput: "Nastavio/la si dalje, iako je bilo teško" ili "Stvarno si se usredotočio/la na to", kao puno korisnije opcije. Takve rečenice pomažu djeci razviti otpornost, naučiti vrednovati svoj trud i ne bojati se pogrešaka.

"Evaluacijske pohvale možda kratkoročno podignu raspoloženje, ali dugoročno mogu stvoriti pritisak i strah od neuspjeha. Način na koji govorimo svojoj djeci ima dugoročan utjecaj na to hoće li razviti stabilnu unutarnju motivaciju ili će ovisiti o vanjskom odobravanju", ističe Bloch.

Upravo zato ističe koliko je važno da budemo svjesni vlastitog govora, osobito kada želimo djeci pokazati da ih vidimo i podržavamo. Umjesto da govorimo "Ti si tako pametan/pametna!" ili "Ponosan/ponosna sam na tebe!", možemo reći: "Stvarno si to riješio/riješila korak po korak" ili "Trebao/trebala bi biti ponosan/ponosna na to koliko si se trudio/trudila." Takvi izrazi pomažu djeci izgraditi zdrav odnos prema uspjehu i vlastitom trudu.

Dakle, nije stvar u tome da uopće ne hvalimo djecu, već da to činimo na način koji jača njihovu emocionalnu sigurnost i unutarnju motivaciju.