BAKE i djedovi žele da se članovi obitelji u njihovu društvu osjećaju sretno i voljeno, ali ponekad nenamjerni komentari mogu postići suprotan učinak. Čak i dobronamjerne izjave mogu stvoriti okruženje u kojem se unuci osjećaju neugodno ili nesigurno, pojašnjava dječja psihologinja Ann-Louise Lockhart. Zbog toga je važno paziti na način komunikacije s unucima tijekom cijele godine, piše Huff Post.

Promijeniti način izražavanja može biti teško, ali riječi treba birati svjesno. Lockhart ističe kako one utječu na sliku koju unuci imaju o sebi i na njihov odnos s bakom i djedom. Znanstvenici su stoga sastavili popis uobičajenih fraza koje je bolje izbjegavati.

Pritom psihoterapeutkinja Andrea Dorn, autorica serije knjiga za djecu, poručuje da nema razloga za samokritiku ako ste neku od njih već upotrijebili. "Nikada nije kasno da počnete svjesnije pristupati interakciji sa svojim unucima", kaže Dorn.

"Ne govori roditeljima"

Bilo da se radi o dodatnom kolaču ili dopuštenju da ostanu duže budni, poticanje unuka da nešto taje od roditelja može biti štetno. "To potkopava autoritet roditelja, što može imati dugoročne posljedice", objašnjava klinička psihologinja Zainab Delawalla.

"Osim toga, djeci se šalje poruka da se mogu naći u situacijama u kojima je za njih najbolje da ne kažu roditeljima istinu. To može biti posebno opasno ako dijete postane žrtva predatora ili se osjeća loše zbog vršnjačkog nasilja", objasnila je psihologinja.

Umjesto toga, treba poticati iskrenost prema roditeljima. "Bake i djedovi mogu pronaći druge načine da razmaze unuke, a da pritom ne krše granice koje su postavili roditelji", dodaje Delawalla.

Komentari o izgledu i težini

Komentari o djetetovu tijelu ili težini su zabranjeni, tvrdi psihologinja Ann-Louise Lockhart, jer mogu narušiti sliku o sebi i samopouzdanje.

"Kao odgovorne odrasle osobe, naša je dužnost podržati djecu i potaknuti ih da se osjećaju dobro u svojoj koži. Izbjegavajmo komentare koji bi mogli naštetiti njihovom osjećaju vlastite vrijednosti", kaže ona i dodaje kako se u svojoj praksi stalno susreće s posljedicama. "Oštri komentari baka i djedova poput ovih pamte se i stalno iznova vrte u glavi".

Psihoterapeutkinja Andrea Dorn ističe da su problematične i usporedbe fizičkog izgleda, poput "Jesi li smršavio?" ili "Vidi kako si sada viši od brata!". "Problem s komentarima o izgledu je taj što stavljaju prevelik naglasak na vanjske karakteristike umjesto na unutarnje osobine", objašnjava Dorn. Umjesto toga, predlaže rečenice poput: "Tako mi je drago što te vidim! Kako si?".

Otvorena pitanja o interesima i hobijima unuka također su dobar izbor. "Kada pokažete iskreno zanimanje za djetetov unutarnji svijet, ono se osjeća viđeno i saslušano. Time šaljete poruku da svaka osoba vrijedi takva kakva jest, a ne zbog toga kako izgleda", kaže Dorn.

Komentiranje prehrambenih navika

Komentare o tome koliko unuci jedu, bilo da jedu prebrzo ili presporo, najbolje je zadržati za sebe.

"Učenje o znakovima gladi i sitosti važan je razvojni korak u djetinjstvu", kaže Andrea Dorn. "Komentari o dobrim i lošim prehrambenim navikama mogu navesti djecu da prilagođavaju svoje ponašanje tuđim mišljenjima, umjesto da prate signale koje im šalje vlastito tijelo. To također može izazvati osjećaj srama ili zbunjenosti."

Dorn smatra da uopće nije potrebno komentirati djetetov tanjur. Ako ipak postoji potreba nešto reći, preporučuje da se naglasi važnost slušanja vlastitog tijela. "To možete pokazati i vlastitim primjerom - prestanite jesti kad ste siti i jedite kad ste gladni. Pokazivanje zdravih navika važnije je od bilo kojeg komentara", kaže ona.

Etiketa "razmaženosti"

Prevelika stimulacija i nedostatak rutine, osobito tijekom blagdana, kod djece često izazivaju burne reakcije. Ako se unuk ponaša nezahvalno ili plače jer nije dobio željeni dar, lako je komentirati da je razmažen. No, takvo ponašanje često je normalno za dječju dob i okolnosti.

Ako se ponavlja, vjerojatno je više povezano s odgojem nego s djetetom. Klinički psiholog Ryan Howes kaže: "Ako se ponašaju kao da na sve imaju pravo i ako su nezahvalni, to je možda ponašanje koje su naučili ili vidjeli od drugih, a možda su ga čak i roditelji poticali. Zato nije pošteno svu krivnju svaliti na njih. Prešutite to ili razgovarajte s roditeljima, ali osude zadržite za sebe."

Inzistiranje na fizičkom kontaktu

Želja za grljenjem i ljubljenjem unuka je prirodna, ali djeca se često ne osjećaju ugodno kada to moraju činiti na zahtjev.

"Iako je ova fraza vjerojatno ispunjena ljubavlju, ona može nenamjerno oduzeti djetetu pravo na autonomiju i prisiliti ga da zanemari vlastite granice", objašnjava Andrea Dorn.

"To može poslati zbunjujuće poruke o pristanku." Kako bi se poštovale granice unuka, umjesto naredbe "Dođi i daj mi pusu!" bolje je postaviti pitanje: "Baš bih te volio zagrliti. Je li to u redu?". Ako dijete odbije, odgovor treba prihvatiti.

"Pazite da ne navaljujete i ne izazivate grižnju savjesti komentarima poput: 'Molim te, samo jedan? Pa ja sam ti baka!'. Umjesto toga, zadržite vedar ton i recite: 'U redu! Jako te volim i jedva čekam čuti što ima novo'", savjetuje Dorn. Mogu se predložiti i drugi načini pozdravljanja, poput mahanja ili "davanja petice".

"Djeca često osjećaju da nemaju puno prava na samoodlučivanje, pa im poruka da odrasli poštuju njihove tjelesne granice može biti vrlo snažna", ističe Dorn.

Kritiziranje odgojnih metoda

Stilovi odgoja mijenjaju se s vremenom i vjerojatno se razlikuju od načina na koji su bake i djedovi odgajali svoju djecu. "Bake i djedovi odrasli su u drugom vremenu s drugačijim običajima, pa je prirodno da žele komentirati razlike", kaže psiholog Ryan Howes.

"Nema ništa loše u isticanju tih razlika, ali takvi komentari lako mogu zvučati kao posramljivanje, odnosno proglašavanje jednog načina ispravnim, a drugog pogrešnim". Takve je komentare najbolje zadržati za sebe, osim ako se ne radi o ozbiljnim propustima koji bi mogli naštetiti djetetu.

"Čak i tada, najbolje je o brigama razgovarati s roditeljima, a ne s unukom", smatra Howes. Dijeliti negativne komentare o odgoju s unucima nije dobra ideja. "Ako bake i djedovi imaju problem s tim kako njihova djeca odgajaju unuke, trebali bi to reći njima ili šutjeti, ali unuke u to ne smiju miješati", zaključuje Howes.