VEĆINA djece voli slatko i to nije ništa neobično. Ljudi su biološki skloni slatkom okusu od najranije dobi jer slatkoća prirodno signalizira izvor energije. Problem nastaje kada slatkiši postanu svakodnevna navika, zamjena za obrok ili način smirivanja emocija. Tada roditelji često upadnu u začarani krug zabrana, pregovaranja i popuštanja.

Potpuna zabrana slatkiša najčešće nije najbolje rješenje. Kada se određena hrana strogo brani, djeca je mogu još više željeti, a slatkiši tada dobivaju "poseban status". Mnogo bolji pristup jest postaviti jasne granice, graditi zdrave navike i razvijati opušten odnos prema hrani.

Slatkiši kao nagrada ili utjeha

Jedna od čestih pogrešaka jest korištenje slatkiša kao nagrade ili utjehe. Rečenice poput "Ako budeš dobar, dobit ćeš čokoladu" ili "Evo ti nešto slatko da se smiriš" mogu kod djeteta stvoriti povezanost između emocija i šećera. Kasnije upravo takav obrazac može pridonijeti emocionalnom jedenju. UNICEF savjetuje roditeljima da djecu ne nagrađuju hranom, nego zajedničkim aktivnostima, igrom ili vremenom provedenim zajedno.

Važno je i kako roditelji govore o hrani. Ako se slatkiši stalno nazivaju "zabranjenima", "lošima" ili "opasnima", dijete može razviti osjećaj krivnje nakon jedenja. Bolji je pristup govoriti o umjerenosti, ravnoteži i različitim vrstama hrane. Slatkiši ne bi trebali biti svakodnevna rutina, ali povremena konzumacija nije problem ako dijete inače ima uravnoteženu prehranu.

Redoviti obroci smanjuju potrebu za šećerom

Roditelji često primijete da dijete traži slatkiše upravo onda kada je gladno, umorno ili mu je dosadno. Zato je korisno prvo pogledati kako izgleda ostatak prehrane tijekom dana. Dijete koje nema redovite i zasitne obroke češće će posezati za brzom energijom iz šećera. Obroci koji sadrže proteine, vlakna i kvalitetne masnoće obično dulje drže sitost i mogu smanjiti stalnu potrebu za grickanjem.

Pomaže i to da slatkiši ne budu stalno dostupni i vidljivi. Ako su keksi i bomboni uvijek na stolu ili u kuhinji na dohvat ruke, dijete će ih češće tražiti. Kod kuće je korisno češće nuditi voće, jogurt, orašaste plodove, ako su primjereni dobi djeteta, domaće kolače s manje šećera ili druge jednostavne alternative.

Dobro je paziti i na vrijeme kada dijete jede slatko. Bolje je da slatkiši budu povremeni desert nakon obroka nego stalno grickanje između obroka ili neposredno prije spavanja. Tako se smanjuje učestalost izlaganja zuba šećeru i lakše se kontrolira ukupni unos slatkog tijekom dana.

Rođendani, vrtić i posjeti bakama i djedovima

Poseban izazov su rođendani, vrtić ili posjeti baki i djedu, gdje dijete često ima pristup većim količinama slatkiša. U takvim situacijama pretjerana kontrola može stvoriti dodatne sukobe. Korisnije je unaprijed dogovoriti jednostavna pravila i zadržati miran pristup. Dijete će s vremenom lakše razviti osjećaj mjere ako hrana nije stalni izvor napetosti i sukoba.

Važno je imati na umu da djeca najviše uče promatrajući roditelje. Ako odrasli često jedu grickalice, piju zaslađene sokove i posežu za slatkim iz navike, dijete će takvo ponašanje doživjeti normalnim. Zdrave prehrambene navike najlakše se grade zajedničkim obrocima i primjerom, a ne zabranama.