JO FROST, poznata kao Superdadilja, upozorila je roditelje na odgojnu naviku za koju smatra da djeci može stvoriti ozbiljne probleme kasnije u životu. Iako je svakom roditelju njegovo dijete posebno, Frost ističe da postoji velika razlika između toga i odgajanja djeteta u uvjerenju da je važnije od drugih.

U videu objavljenom na Instagramu roditeljima je postavila nekoliko jednostavnih pitanja: uče li djecu kako prihvatiti poraz u igri, sudjelovati u igri koju je osmislio netko drugi, slušati druge i čekati svoj red.

"Ukratko, učite li svoje dijete kako biti društveno?" upitala je.

Frost kaže da sve češće susreće djecu koja imaju problema u odnosima s vršnjacima, ne zato što nisu sposobna za njih, nego zato što nisu naučila kako funkcionirati u skupini.

"Vidim djecu koja se u školi muče u odnosima s drugima. Problem nije u tome što nisu sposobna, nego ih nitko nije naučio kako funkcionirati sa svojim vršnjacima", objasnila je.

"Život tako ne funkcionira"

Problem se, prema njezinim riječima, javlja kada dijete ne zna čekati svoj red, teško prihvaća poraz ili očekuje da ono uvijek odlučuje što će se i kako raditi.

"Vaše dijete je vama posebno, ali onog trenutka kad ga počnemo učiti da je posebnije od bilo koga drugoga, pripremamo ga za velike probleme u budućnosti", poručila je Frost. "Život tako ne funkcionira."

Roditeljima zato savjetuje da dopuste djeci da ponekad izgube, da ih nauče strpljenju i čekanju na red te da ne pokušavaju ukloniti svaku neugodnost ili razočaranje s njihova puta.

"Voljeti dijete se podrazumijeva, ali to ne znači da mu treba uskratiti lekcije koje su mu potrebne", istaknula je.

Smatra da upravo takve svakodnevne situacije djeci pomažu da postanu samopouzdanija, sposobnija i sigurnija u odnosima s drugima.

Biti poseban nije isto što i biti važniji od drugih

Stručnjakinja za roditeljstvo Kirsty Ketley, koja ima više od 30 godina iskustva, smatra da je Frostina osnovna poruka dobra, ali upozorava na važnu razliku.

Djeci, kaže, treba govoriti da su posebna, voljena i vrijedna svojim roditeljima. Problem nastaje tek kada iz toga izvuku zaključak da njihove želje i potrebe uvijek moraju imati prednost pred tuđima.

"Problem nastaje kada ta poruka, svjesno ili ne, postane: 'Budući da si poseban, tvoje potrebe uvijek moraju biti na prvom mjestu'", objasnila je Ketley.

Dijete može izraziti svoje mišljenje, propitivati odluke odraslih i očekivati da se njegovi osjećaji uvaže, ali istodobno treba naučiti da i drugi ljudi imaju osjećaje, potrebe i granice.

Roditelji se ne bi trebali bojati reći "ne"

Ketley zato roditeljima savjetuje da se ne boje postavljanja granica. Odbijanje neke djetetove želje ne znači ignoriranje njegovih osjećaja.

Kao primjer navodi rečenicu: "Znam da si razočaran i imaš pravo na taj osjećaj, ali odgovor je i dalje ne."

"Cilj nije učiniti da se djeca osjećaju manje posebnima. Cilj je pomoći im da shvate da to što su posebni svojoj obitelji ne znači da su važniji od svih ostalih", objašnjava.

Jednako je važan primjer roditelja. Djeca promatraju kako odrasli slušaju druge, čekaju svoj red, rade kompromise, ispričavaju se i prihvaćaju tuđe granice.

"Te svakodnevne interakcije uče djecu obzirnosti puno više nego bilo kakvo predavanje", kaže Ketley.

Zaključno, ističe da suvremeni naglasak na slušanju djece i uvažavanju njihovih potreba jest pozitivan, ali ne smije se izgubiti druga strana odnosa.

"Njihove potrebe su važne, ali važne su i tuđe. U konačnici, ne odgajamo djecu da budu centar svačijeg svijeta. Odgajamo ih da mogu dobro živjeti u svijetu koji dijele s drugim ljudima."