TATA Christie Daley bio je uspješan bankar i vojni veteran. Da je živ, ove godine bi slavio 82. rođendan. Međutim, od posljedica raka je umro 2012. Dok je odrastala, Christie je promatrala svog oca kako priprema nju i njezinu braću i sestre za budućnost bez njega. Naučio ju je vrijednim pravilima za sretan život. Ona ih je popisala za CNBC.

1. Prestani kukati i obavi posao.

"Moj tata se uvijek fokusirao na to da bude konstruktivan, a ne da se žali na stvari koje su izvan njegove kontrole. Očekivao je da nikad ne odustajemo kada se suočimo s izazovima."

2. Uzmi si vremena za davanje promišljenih odgovora.

"Tata je uvijek obožavao slušati moje priče. Kad bih se vratila s posla i otvorila dušu, on bi samo slušao. Znala sam da nikad neću dobiti brzu reakciju od njega. Često bi satima kasnije svratio u moju sobu i dao mi prijedlog kako da riješim situaciju koju sam ranije spomenula."

3. Budi pametna s novcem.

"Tata se nikad nije žalio na troškove osnovnih životnih potrepština. Znao je da pametno upravljati novcem znači gledati dalje od tih svakodnevnih troškova."

4. Dođi kući na večeru.

"Moji roditelji su u 20 godina dobili petero djece. Svi se sjećamo kako je tata uvijek dolazio doma na večeru. Iako je imao uspješnu karijeru, uvijek je izdvajao vrijeme za obitelj. Nakon što bismo pojeli, izvadio bi svoju aktovku i primio se posla. Pronašao je sreću u životu zahvaljujući tome što je znao kako uskladiti vrijeme."

5. Budi pametna s kreditima.

"Kad sam krenula na faks, tata mi je dao prvu kreditnu karticu na moje ime. Smjela sam je koristiti za kupnju knjiga i osnovnih potrepština. On je svaki mjesec plaćao račun. Kad sam diplomirala, imala sam dobar kreditni rejting i mogla sam dobiti zajam za kupnju prvog automobila."

6. Najbolji način da se prisjetite voljenih je da volite druge.

"Nažalost, moja majka je izgubila vlastitu bitku s rakom šest godina prije očeve smrti. U braku su bili 42 godine. Želio je odvratiti pažnju od tuge pa je počeo volontirati u crkvi i zajednici. S prijateljima je osnovao neprofitnu organizaciju za slanje paketa skrbi vojnicima u inozemstvu. Pokrenuo je i stipendiju u znak sjećanja na moju mamu. Nakon tatine smrti, održali smo je moja braća i sestre i ja. Svake godine naša bivša srednja škola odabire maturanta koji će od naše obitelji primiti ček od 1000 dolara. Možda nije puno, ali vjerujem da će primatelji mudro iskoristiti taj novac."