OTAC Anggun Bawi nije imao ni 30 godina kad je umro. Iznenada je doživio srčani udar, a njegova kći je bila uz njega kad je posljednji put izdahnuo. Nakon što je on umro, njezina majka bila je sama 11 godina dok se nije odlučila ponovo udati.

"Bili smo jako siromašni, ona je morala raditi na farmi, a brat i ja smo ostajali kod kuće i radili u našoj maloj trgovini. Bila sam neizmjerno zahvalna što imam sjajnu mamu koja je učinila sve što je mogla kako bismo mogli i dalje ići u školu nakon što smo izgubili oca. Čak je i uštedjela nešto novca da mnogu učiti engleski. Ali ne mogu poreći da je puno toga nedostajalo u našim životima u to vrijeme", napisala je za The Medium.

Djetinjstvo zna biti stvarno usamljeno

Bawina obitelj bila je mala, a njezina baka živjela je u selu udaljenom osam sati. Tako je većinu dana kod kuće bila s bratom i njihovom mačkom.

"Ako ste ikada bili u istoj situaciji, vjerojatno vam je poznat osjećaj usamljenosti. Imala sam sreću ako bih mamu vidjela na više od dva sata tijekom dana jer je cijelo vrijeme bila vani i radila. Kad bi došla kući, nije imala energije slušati moje priče", prisjeća se.

Kako bi se nosila s usamljenošću, Anggun je počela voditi dnevnik u koji je zapisivala misli i tako se nosila sa svojom maštom.

"Sada, gledajući unatrag, ima smisla da je usamljenost u dječjoj dobi utjecala na moje odnose u odrasloj dobi. Ponekad se previše vežem i bojim se da će me partner ostaviti. Ponekad mislim da je bolje ostati u toksičnoj vezi nego biti sama", smatra.

Financijska neovisnost je važna

Jedna od najvažnijih lekcija koju je Anggun usvojila još kao djevojčica jest da se financijski ne može osloniti ni na koga.

"To je jadan način života. Moja mama se namučila da mog brata i mene upiše na fakultet kako ne bismo morali raditi na farmi kao većina ljudi iz našeg sela. To što vas je odgojila samohrana majka pomaže vam uvidjeti koliko napornog rada roditelj može uložiti da poboljša živote svoje djece. Moja mama je znala koliko je obrazovanje važno. Nažalost, njezini roditelji nisu mislili isto. Njezina glavna svrha bila je ne ponoviti iste greške koje su oni učinili", kaže ova djevojka.

A što se odnosa tiče, Anggun danas zna koliko je korisno zaraditi novac i ne ovisiti o muškarcu. Ima vještine koje joj pomažu da se sama nosi s eventualnim problemima koji se pojavljuju u životu.

Ne znaš puno o muškarcima

Anggun su izlasci bili teški jer nije imala pojma što znači zdrava veza. Nikad nije imala očinsku figuru s kojom bi razgovarala o suprotnom spolu. Zbog toga je žalila.

"Kao rezultat toga, provela sam godine izlazeći s pogrešnim muškarcima - onima koji su me varali i nisu me poštovali. To mi je narušilo samopouzdanje, a i dan danas mi je teško vjerovati muškarcima", pojašnjava.

Naviknete se nositi s teškim situacijama

Bawi zna sve o teškoćama - financijskim, emocionalnim i mentalnim. Zapravo, kad joj je dobro, pita se je li to normalno.

"Maltretirali su me kao dijete jer nisam imala oca. Mnogi su mi se rugali jer sam učila engleski i išla na fakultet. U mom selu su mislili da je to gubitak vremena i novca. Ali srećom, ta iskustva su me ojačala. Ne odustajem kad stvari ne idu glatko. Svjesna sam da je život zaista težak, ali vidjela sam najgore i ništa me ne može slomiti", tvrdi.

Ako postoji nešto dobro što možemo zaključiti iz priče ove mlade žene, to je da iskustva iz prošlosti možemo iskoristiti da poboljšamo naše živote. Prošlost može biti dobar izvor motivacije da slijedimo naše ciljeve.

"Znam da ne bih bila tu gdje jesam sada da nije bilo svih tih tužnih, usamljenih i frustrirajućih godina mog djetinjstva", zaključila je.